Promocija knjige “Put kroz pakao” u Bužimu

Put kroz pakao

U okviru manifestacije “Slobodarski dani Viteškod grada Bužima” u četvrtak 6. 8. 2009. godine,  održana je promocija knjige “Put kroz pakao” autora Hilme Kozlice. U amfiteatru srednje mješovite škole u Bužimu okupilo se stotinjak posjetioca koji su prisustvovali izlaganju recenzenata knjige  prof. dr. Muje Demirovića Rektora Univeriteta u Bihaću, mr. Muje Begića, te Harisa Mešića prof., te samog autora.

Osvrću ći se na stradanje i patnju logoraša u srpskim koncentracijskim logorima tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu kroz kjnigu je proklamovana univerzala patnja i genocid nad Bošnjacima koji su planski i na potpuno isti način mučeni, ubijani kako kroz logore o kojima je autor pisao tako i svim logorima smrti na prostoru Bosne i Hercegovine.

Put kroz pakao je četvrta knjiga koja piše i svjedoči o stradanju Bošnjaka Ljutočke doline.

Podsjećanja radi ove godine je u sklopu “Manifestacije Ljutočka dolini nikad ne zaboravi 2009”, promoviran roman velikog prijatelja ljutočana prof. Safeta Zulića “Čekamo vas kod sjevernjače“.

2004 godine takodjer u Sklopu manifestacije promovirana je knjiga mr. Muje Begića “Ljutočka dolino nikad ne zaboravi“, dok je o stradanju Ljutočana pisao i prof. dr. Mujo Demirović u svojoj knjizi “Bosna i Bošnjaciu srpskoj politici” 1999 godine, koja ovih dana doživljava promociju u Zagrebu i Skoplju, a prevedena je na engleski jezik na Univerzitetu u Yaleu.

Advertisements

Put kroz pakao- ispovijest logoraša

PutKrozPakao_1

Ovih dana na svjetlo dana izašla je knjiga “Put kroz pakao“, autora Hilme Kozlice, bivšeg logoraša logora Kamenica, Prekaja i Kozila. Ovo autobiografsko djelo prikazuje sve strahote četničkih logora smrti i neviđenih tortura i poniženja kroz koje su prolazili logoraši Ljutočke doline, Bosanskog Petrovca Ključa i Sanskog Mosta. Knjigu su recenzirali prof. dr. Mujo Demirović, mr. Mujo Begić i Haris Mešić prof., dok je izdavač knjige Savez logoraša Bosne i Hercegovine CID -Centar za istraživanje i dokumentaciju.

Kao uvod u knjigu prenosim uvodne riječi autora:

Ova knjiga nastala je kao uspomena na najteži period u mom životu. U logorima u kojima sam proveo teške trenutke, kada sam mislio da neću više vidjeti svoje bližnje, moji prijatelji i ja smo se dogovorili i zakleli da onaj ko preživi ima obavezu da prenese istinu o svemu što nam se dogodilo u Prekaji, Kozilama i Kamenici. U trenucima samoće i dubokog sna poslije izlaska iz logora, pred oči su mi dolazili moji prijatelji logoraši koji više nisu među živima i kao kroz maglu su mi govorili: “Hilmo, piši radi istine, piši da se ne zaboravi, ti nosiš teško breme, olakšaj i sebi i nama.”

PutKrozPakao_2

Kada sam počeo pisati ovo svoje svjedočanstvo ponesen nekom nevidljivom željom, htio sam da što prije ispričam svoju potresnu sudbinu, jer su riječi i slike torture, patnje i stradanja navirale kao bujica.

Ovo moje svjedočenje ispisano je radi istine, radi onih koji su mučeni i bačeni u bezdane, jer su svi oni živi u mojoj knjizi, jer živi uspomena na njih.

Ova knjiga je i dokument o neviđenim patnjama i mučenjima od strane poremečenih i bolesnih četničkih umova na pragu 21. stoljeća. Dželati nisu birali žrtvu, bilo im je važno da ona bude Bošnjak, da ostvare želju svojih ideologa “Svi Srbi u jednoj državi” i da obnove vjekovno Dušanovo carstvo.

Rane mnogo teže zacjeljuju nego se čini onom koji ih čini.

Ljutočka dolino, nikad ne zaboravi!

Da se ne ponovi.