Nermineee, hajde dolamo, ja sam dolamo. Slobodno kod Srba svi hajte…

Ljutočka Dolina

Srebrenica, 11-07-1995. Genocid nad Bošnjacima.

Pored snimaka ubijanja dječaka Srebrenice od strane srpske vojne jedinice Škorpioni, jedan od najpotresniji prizora je i scena kada otac Ramo doziva svog sina Nermina, da se predaju i da im Srbi tobože neće “ništa”.

Ramu i njegovog sina Nermina tim za eshumaciju našli su u masovnoj grobnici nedaleko od Srebrenice 2008. godine. Ramu i njegovog sina Nermina ukopaće ove godine u memorijalni centar Potočari.

Rami i njegovom sinu Nerminu konačno će ove godine biti klanjana dženaza.

Rami i njegovom sinu Nerminu veliki rahmet, a bošnjacima da pamte i nikad ne zaborave Srebrenicu, Foču, Zvornik, Prijedor, i sva druga stratiša.

Delegacija ispred manifestacije “Ljutočka dolino nikad ne zaboravi” prisustvovaće ovogodišnjoj komemoraciji u Potočarima.

View original post

Advertisements

11 juli dan sjećanja na genocid

Srebrenica posterU subotu 11. jula. 2009, u Potočarima pred oko 30.000 ljudi klanjana je kolektivna dženaza za 534 žrtve genocida u Srebrenici 1995 godine. Dzenazu je predvodio Reisul-ulema Mustafa ef. Cerić.

Dio reisove hudbe u povodu 11. jula:

Žrtve srebreničkog genocida su svjesne da se prošlost ne može promijeniti, ali cijene što im se priznaje bol i patnja od strane Evropske unije kao znak da se genocid neće više ponoviti nigdje i nikome.

Ne samo muslimani u Europi, već svi ljudi dobre volje cijene što životi nevinih bosanskih dječaka nisu zaboravljeni i nisu pali uzalud. To je upravo ono što nam Kur'an Časni preporučuje da kažemo:

Gospodaru naš, podaj nam ono što si nam obećao po vjerovjesnicima Svojim i na Sudnjem danu nas ne osramoti! Ti ćeš, doista, Svoje obećanje ispuniti. I Gospodar njihov im se odazva: – Nijednom trudniku između vas trud njegov neću poništiti, ni muškarcu ni ženi – vi ste jedni od drugih. Onima koji se isele i koji budu iz zavičaja svoga prognani i koji budu na putu Mome mučeni i koji se budu borili i poginuli, sigurno ću preko rđavih djla njihovih preći i sigurno ću ih u džnnetske bašće, kroz koje će rijeke teći, uvesti; nagrada će od Allaha biti. – A u Allaha je nagrada najljepša (Kur'an, 3: 194-195).

To je upravo naša namjera – da pozovemo sve džamije u Evropi, kao i sve ljude dobre volje da se pridruže našoj dovi (molitvi) na dan 11. jula u podnevsko vrijeme kada ćemo u Potočarima dženazu-namaz klanjati i pokopati, nažalost samo dijelove posmrtnih ostataka, stotine nevinih muslimanskih dječaka i starijih osoba.

O čovječe, ko god da si i ma gdje da si – sjeti se Stvoritelja koji nas je sve stvorio od jednog muškarca i jedne žene tako da možemo svi iskreno učiti ovu dovu (molitvu):

“Gospodaru naš,
ne dopusti da nas zavara uspjeh
niti poraz baci u očaj.
Podsjećaj nas stalno da je neuspjeh iskušenje
koje prethodi uspjehu.

Gospodaru naš,
nauči nas da je tolerancija najveći stupanj moći,
a želja za osvetom prvi znak slabosti.

Gospodaru naš,
ako nam uzmeš imetak, ostavi nam nadu.
Ako nam ne podariš uspjeh,
podari nam snagu volje da savladam poraz,
a kada nam uzmeš blagodat zdravlja, podari nam blagodat vjere.

Gospodaru naš,
kada se ogriješimo o ljude, podari nam snagu izvinjenja,
a kada se ljudi o nas ogriješe, podari nam snagu oprosta.

Gospodaru naš,
ako mi zaboravim Tebe, nemoj Ti zaboraviti nas!

Molimo Te, Bože, da tuga bude nada,
da osveta bude pravda,
da majčina suza bude molitva
da se više nikada i nikome ne ponovi Srebrenica. Amin!”