History of the war in Bosnia during the years 1737-8 and 9.

image Historija rata u Bosni u periodu 1737, 38 i 39 godine, od Umar Bûsnar turskog pisca, a prevedena u Londonu na engleski 1830, uz pomoć Bošnjaka Omera Efendia od Novog koji je ustupio ovu knjigu. Knjiga u pripovjedačkom stilu piše o ratu Turske i AustroUgarske u periodu 1737 do 39 godine.

Knjiga opisuje događanja iz tog perioda kao i bitku po Ostrovicom i na Bjelajskom polju u kojoj su potučene snage Austro-Ugarske, a kasnije i cijeli rat koje su započele na cijelom sjevernom i sjeverozapadnom dijelu Bosne. Sami početak knjige ustupljen je prevodiocima ove knjige u kojim pokušavaju objasniti kroz određene zapadne izvore samu historiju ovog događaja. Također urednik se osvrće na stanje u Bosni u tom periodu u kojem su brda i šuma kao i loši putevi još više doprinejeli porazu Austrije. Urednik ukratko opisuje najvažnije gradove u Bosni u to vrijeme: Travnik kao glavni grad Bosne, Gradišku i Savu kao granicu dva carstva, Banjaluku kao jedan moderan bosanski grad, Jajce i njegovu utvrdu i sl.

Knjiga počinje kada se istočnim dijelovima carstva poslala pomoć u nekoliko jedinica a koje su pretrpljele velike gubitke kao i hladnoćom koje su tamo vladale. U isto vrijeme u Bosni je vladala kuga koja je uništavala stanovništo Bosne. Uvidjevši da je oslabljeno tursko carstvo prekrši se mir te Austrijanci napadoše granice Turskog carstva.

Austrijanci formiraše 5 dobro osposobljenih i naoružanih divizija i napadoše na 5 različitih mjesta. Početak napada bio je usmjeren prema Banjaluci. 80 000 austrijanaca i 20 000 mađara pod komandom Princa od Hildburghausen, sa 4 ostala generala. Na udaljenosti od 8 sahata putovanja od ove utvrde, oni “izbaciše” nekoliko mostova preko Save; što znači da pređoše u Bosnu i ulogoriše se u palanki zvanoj Gradiška. Generali podijeliše vojsku koja je bila sastavljena od Nijemaca i Hrvata u dvije posebne divizije te pođoše na Bužim i Cetin, dvije utvrde na krajnjim granicama Otomanskog carstva.

Teći ešalon Nijemaca i Ličana sastavljenih od 20 000 vojnika pod komandom ličkih generala Carloff i Sang, usmjeriše se prema gradu Ostrovica.

Četvrti ešalon od 15 000 Nijemaca i mnogih Salvanaca ili Servijana (misli se na Srba) i Mađara utvrdiše se u blizini Zvornika. Ceste koje vode za Bosnu, Albaniju i Rumuniju bivaše zapriječene od strane neprijatelja, pa tako njihova 5 armija usmjeri se prema Yangi-bazar (mjesto 150 milja udaljeno od Beograda) koji je ključ za zauzimanje Bosne. „

image

Autor nadalje pojašnjava da je ovaj plan bio da se Bosna potpuno odsječe od turskog carstva te ostavi u okruženju kako bi bila lakše osvojena. Dobijajući informacije sa ratnih teritorija u Travnik kao glavni štab turske vojske dolazi informacija da je neprijatelj napredovao na Ostrovici 18 –tog dana mjeseca Rebī’ul-evvel, odnosno 6. Jula, 1737 godine.

“Mudri i neustrašivi Ali Paša sakupi vojsku i posla je na Ostrovicu da pripomogne iznemoglim braniocioma grada Ostrovice. Ova pomoć se sastojala od 5000 vojnika, svi od njih veterani najvećih bitaka.”

Udaljenost koju navodi autor da je od Travnika do grada Ostrovice 33 sata putovanja. Ova vojska stigla je do Bjelaja mjesta blizu grada Ostrovice.

“Neprijatelj vjere proveo je više 15 dana u nastojanju da osvoji ovaj grad, danonoćnom torturom njegovih stanovnika, ali njihovi pokušaji i nastojanja su bili neuspješni. U tvrđavi veliki je broj hrabrih, odrečnih i istinskih vjernika, koji su spremni i voljni riskirati svoje živote u odbrani svoga grada, i koji su željni borbe sa neprijateljem; nepokazijući mu milost. Bilo je tu, i nemali broj žena koje su poput drevne bosanske žene posjedovale herojsku hrabrost. Spremne i odlučne da brane svoj grad zamjenile svoju žensku odjeću u odjeću ratnika, i sa mačem u rukama bile u redovima branitelja grada. Neke od njih su prenosile “kugle”, u borbi protiv muškaraca, i riješene da ispune svaki zadatak borbe za koji su bile u mogućnosti. Neke od njih su nosili hranu i vodu, i podsjećali na milost božiju. Neke zaposlene na pripremanju hrane i zbrinjavanju ozljeđenih. Boraca u tvrđavi je uistinu bilo malo, dok je onih neprijateljskih bilo mnogobrojno. I dok su danonoćno svojim oružjima udarali na tvrđavu, stanovnici su bili u strašnom pritisku i počinjali strahovati da su dani agonije ovog grada produženi. Također, su počeli strepiti da će pomoć stići kasno, i da će pasti u ruke neprijatelja. Ovo su bile okolnosti kada su pisali veziru.”

“I dok su stanovnici bili u takvoj situaciji, a vojnici su čuli da je pomoć poslana, strepili u neizvjestnsti i smišljali kako da neprijatelja spriječe u svojoj nakani, odjednom u tom trenutku neprijatelj prekinuo opsadu i pokrenu vojsku naprijed da se susretnu sa trupama koje su poslane kao pomoć Ostrovici i koje sada marširaju kroz Bjelaj. Obe armije su se susrele licem u licem. Islamska armija izvlači svoje sablje, i potom se pročuje Allah, Allah, stisnuti u safove jedan uz drugog pokazaše stravičan prizor neprijatelju.”

“Pobjednici vjere ne gubeći vrijeme u nastojanju prikazivanja junaštva neprijatelju, padajući pred njima lavovskom hrabrošću. Ne prođe dugo vremena, kada je snaga neprijatelja počela napuštati. Hrabri borci koji se priključiše trupama iz kampa stadoše pred neprijatelja te mačevima i kopljima napraviše pustoš u svim smjerovima. Pobjeda je izvojavana. Većina neprijatelja postade hrana sabljama istinskih vjernika, dok oni koji pobjegoše iz ovog pokolja raspršiše se prestravljeni. Pobjednički ratnici pokrenuše potragu za bjeguncima na prostor od 5 sahata, u kojem su veliki broj uhvatili i zatvorili te okovali lancima. Svi njihovi topovi i oruđa bijahu zarobljena, osim velike količine opljačkane robe.”

“Na ovaj način Ostrovica je potpuno spašena od nakane neprijatelja. Tokom tih dana mnogi hrabri Muslimani i muslimanke deportovano je iz ove doline suza i otputovalo da primi nagradu za mučenišvo u bijeli svijet. Nekoliko je bilo ranjeno, a ostalo bolesno i izmoreno ratovanjem. Zidovi grada i dio utvrde sa najatraktivnijim dijelom bijahi uništeni od neprijateljskih topova. Neke trupe koje su bile poslane na ispomoć u opsadi pile su slatki šerbet mučeništva, a jedan od njih i Osman Beg, koji je bio jedan od dvojice komandanata prije spomenuti.”

Nakon ove bitke vezir je dobio vijest da je neprijatelj potučen do nogu pod Ostrovicom te nagradni najhrabrije. Dalje u knjizi se opisuju bitke koje su se dalje odvijale na spomenutim frontovima prema Banjaluci i Zvorniku.

image

Knjiga je u punoj verziji dostupna na Google:

Advertisements

Stari gradovi i kule u Orašcu i Kulen-Vakufu

Glasnik Zemaljskog muzeja Sarajevo iz aprila 1902 godine, Vejsil Ćurčić pod naslovom „Starine iz okoline Bosanskog Petrovca“ između ostalog spominje i stare gradove i kule u Orašcu i Kulen-Vakufu.

OREŠAC ili ORAŠAC

Više toga sela diže se ruševina nekog neznatog srednjovječnog gradića. Kula, visoka 8 m, sačuvala se do danas. Na njoj se vide tragovi kasnijeg pregrađivanja. Usljed tih popravaka promijenila je kula svoj prvobitni oblik. Veći dio gradića i džamija sagrađeni su za doba turske vladavine. Tlocrt i prosjek gradića prikazuje slika 30.

Tlocrt i prorez srednjovjekovne Oraške ruševine
Tlocrt i prorez srednjovječne Oraške ruševine

Kraj kuće Bege Kurtovića leži u samom selu humak „Crkvina“, koji je sa sjeverne strane umjesto terasovan; na vršku toga humka nalazi se 13 starobosanskih nadgrobnih ploča od vapnenca, od kojih su dvije na užim stranama zaobljene. Ovakovu jednu ploču prikazuje slika 31.

Starobosanska nadgrobna ploča sa Oraške crkvine
Starobosanska nadgrobna ploča sa Oraške crkvine

Na visoravni, koju su ljudi tražeći blago prepravili, ima obdjelanog sedrastog kamenja, gruda maltera i sličnih predmeta; i ako se ne vide nikakvi temelji, biće da je nekad tu postojala crkva.Južno i sjeverno od Crkvina ima po jedan oniski nasip od kamena; to su po svoj prilici zidovi nekadašnje crkve, slika 32.Oraška Crkvina

Najposlije valja mi spomenuti, da se po kazivanju Muhamed-bega Kulenovića selo Orašac zvalo nekada Bjelaj. Sjeveroistočno u šumi zvanoj krš leži na rubu krševite visoravni „Prkos“ prostrana gradina „Gradina u Kršu“, koja vlada cijelom oraškom ravnicom.

Najveća duljina gradnje mjeri 580 m, najveća širina 284 m; na nekim mjestima ima u svemu 5 koncentričnih zaokruženih bedema, čiji se krajevi završavaju na jugozapadnoj strani mjesta na ivici strme stijene.

Bedemi su od kamena. Sjeverozapadni bedem je visok 4 m, jugoistročni 6 m. Ta građevina je jedna od najvećih u cijelom kotaru. Unutar bedema našlo se često hrblina od ilovastog posuđa, pravljenog prostom rukom te jedan utez od stana. U zapadnom kraju gradine nema hrblina.

Crkvina Pod (općina Orašac)

Tlocrt i prosjek gradine Pod
Tlocrt i prosjek gradine Pod

Jugozapadno od skupine kuća općine Orašac, što se zove Pod, leži na ravnom tjemenu brda eliptička gradina, čiji su bedemi od kamena. Duljina joj je 15 m, širina 10 m. Bedemi su spolja i iznutra visoki 1 m. Po malom obimu rekao bih, da je služila kao stražarnica one malo više ležeće gradine u Kliševiću. Prilikom pobližeg istraživanja nijesu se našli kakovi zidani temelji a po tome nije to nikakva ruševina crkve. Nije se našlo ni hrblina ni drugih artafakata. Slika 33 prikazuje tlocrt i prosjek gradine Pod.

Ostrovica kod Kulen-Vakufa

Na jugozapadnoj strani ovog sela, na lijevoj obali Une a na gorskom ravnom tjemenu između Kulen-Vakufa i jednoga kraja sela Ostrovice, leži ruševina prostornog gradića Ostrovice. Na žalost raznesoše dosta kamena c ovih zidina i upotrebiše ga za građu oružničke kasarne i općinskog ureda pa i za gradnju mosta.

Unutrašnjost tog lijepog gradića isprepletena je zidovima nekadašnjih građevina, koji su i danas još visoki do 10 m. Ima tu i jedna dobro održana čatrnja, bez koje nema srednjovječnoga gradića. Priča se, da su onu šesterouglastu kulu na sjevernoj strani podigli Turci, južnu okruglu kulu Mađari. Gradić je dugačak 114 m, širok 83 m. Tesano kamenje u kulama i u zidovima koji opasaše grad, slično je onom u gradiću Ostrovici u kotaru Cazinu. Gradić se spominje u poveljama iz god. 1447.

Predhistrorička gradina i srednjovječni gradić Ostrovica
Predhistorička gradina i srednjovječni gradić Ostrovica

Slika 35. Prikazuje nam tlocrt i prosjek ruševine Ostrovice. Prije njega stajala je na istom mjestu predhistrička gradina, čiji se 4-6m visoki nasipi još i danas raspoznaju; oni opasaše u velikim lukovima pristranke brijega. Ispod zapadnog zida gradića povlači se širok jarak. Gradina imađaše 282 m u duljini, 211 m u širini.
U njenom zapadnom kraju ima tri a uz kuću Smaje Pehlivanovića jedna gromila. Ostrvici na zapadu nalaze se temeljni zidovi neke crkvene ruševine; dugi su 14 m, široki 6 m. Ulaz je na zapadnoj strani. To crkvište naziva narod „Ostrovička“ ili „Grčka crkvina“.
Ostrovici na sjeveru leži ruševina sredovječnog malenog gradića zvanog Havala sa nešto ostataka zida i 3 m visokom okruglom kulom.

Glasnik Zemaljskog muzeja Sarajevo iz oktobra 1894 godine, V. Radimsky pod naslovom „Predhistroričke gradine u kotaru bihaćkom“ između ostalog spominje i stare gradove i kule u Ćukovima i Kliševiću.

Gradina Kliševićka

Isto tako s poprečnim nasipom i jarkom pred njim, kao ova gore opisana gradina, ima nasuta gradina od prilike 1/4 sata puta južno od mjesta Kliševića na osamljenom brdu, na desnoj obali Une, koje se na južnoj strani svršava kukom od 531 m morske visine.

Gradina kliševićka
Gradina kliševićka

Ta utvrda, slika 13., sastoji od same Male Gradine, koja zaprema južni dio utvrde, te pri sjeverojužnoj dužini od 166 m ima najvišu širinu od 95 m.Na zapadnoj, južnoj i istočnoj strani zaštićena je okomitim stijenama i strmim pristrancima, a samo je na sjevernoj strani od predgragja, koie narod zove Velikoni Gradinom, razdijeljeno poprečnim nasipom dugim 95 m. Taj pravi, poprečni nasip podignut je od zemlje s kamenom pomiješane, s polja je visok 6 m, iznutra pak samo 3 m, a na sjevernoj je strani pred njim oko 1.5 m dubok i pri dnu 4 m širok jarak. Zapadno od nasipa i jarka leži nepravilno upriličeni zaravanak Velike Gradine, koji sa istočne, sjeverne i zapadne strane zaklanjaju samo okomiti obronci, te pri sjeverojužnoj dužini od 260 m u sjevernom dijelu ima najvišu širinu od 245 m. Svakolika utvrda po tome dostiže znatnu sjeverojužnu dužinu od 468 m. Ilovaste rbine od sugja gragjenog prostom rukom razasute su svuda po gradini.

Crnkića Gradina

Po sata južno od žandarske kasarne Begovca u općini Lipi i blizu muktareve kuće u Ćukovima uzdiže se pri kraju krševitog zaravanka, koji se strmo spušta prama Ćukovima, a ima od prilike 740 m morske visine, niska, mladom šumom obrasla, vrlo kamenita glavica, na kojoj je prilično komplicirana nasuta Crnkića gradina, slika 10.

Crnkića Gradina
Crnkića Gradina

Ona sastoji od nutarnjeg grada a, koji je opasan jednim kamenim nasipom tik uz ostrminu, koji se sa sjeverozapada, istoka i jugoistoka s obje strane hvata ostrmine te čini nepravilan luk; bedemi se tom unutarnjem gradu na sjeverozapadu uzdižu do 3m, a na jugoistoku do 5m. Ulazi se s istoka kroz dubok ugao bedema, te su pred gradom na toj strani na položitom pristranku prizidana dva predgragja d i c. Unutrašnje od ta dva predgragja b, ima luk izveden, spoljašnje c ima zaobljen četverouglast nasip kroz koja dva nasipa put vodi do prilaza k unutarnjem gradu. Treće, maleno predgragje d, s bedemom svedenim u Iuk, prigragjeno je na sjeverozapadnoj strani unutarnjem gradu. Osim toga zaštićuju tu gradinu i dvije duboke krševite doline ili jame, koje su na sjevernoj strani uz nutarnji ugao nasipa nutarnjeg grada a i predgragja b. Sva ta, dobro zasnovana utvrda duga je 280 m prinajvišoj širini od 170 m. Zemlja je u svoj utvrdi naročito pak u a i b crna i puna množine mrkih i crvenkastih rbina od sugja gragjenog rukom, megju kojim se često nahodi i žeženo ilovasto grumenje i tkalačke utege itd.Ta je gradina dakle bez sumnje bila naselište. Južno izvan nasipa ima na zaravanku sedam malih gromila, visokih od prilike 50 cm s premjerom od 3-4 m.

Tekst i fotografije preuzete sa http://www.idoconline.info