Stradanje Bošnjaka Ljutočke doline 1873 i 1941


Stradanja Bošnjaka Ljutočke doline 1873  i 1941. godine pisao je prof. dr. Mujo Demirović u svojoj knjizi “Bosna i Bošnjaci u srpskoj politci”, u naslovu Exurs: Paradigma Kulen Vakuf:

Pošto sam rodjen u tom kraju, već od najranijeg moga saznavanja, rastući uz rahmetli nenu, koja je u toku Drugog svjetskog rata izgubila najveći dio svoje uže i šire porodice kao i komšija stalno mi u pamćenje „tuvila“ da znam šta se dešavalo mom narodu što je kod mene stvorilo dodatni motiv i dug da o tome više saznam i napišem.

1873

Na samom početku znanstvenog interesovanja suočio sam se da je u sjeni događanja u toku „velike istočne krize“ (1875-1878) do sada malo ili skoro nikako, pisano o jednom događaju o zločinu genocida koji je učinjen Bošnjacima Kulenvakufske doline.

Naime uoči samog ovog rata (početkom 90-tih godina prošlog vijeka) u graničnom pojasu između Bosne i Hercegovine i Hrvatske na putu Bihać-Donji  Lapac u selu Nebljusi prilikom renoviranja srpske pravoslavne crkve u temeljima zvonika u metalnoj tubi pronađeno je pismo koje je pisao Jovo Trkulja kasnije učesnik u srpskom ustanku 1875. godine. Original pisma se čuva u sjedištu Karlovačke patrijaršije. Iako tako davno napisano, ono nije ništa izgubilo od svoje aktuelnosti što se najbolje pokazalo kada ga je kao letak koristila Srpska demokratska stranka među srpskim stanovništvom, da se Bošnjaci, ne samo zaplaše, već kao historijsko upozorenje i dio ideološko-političkog programa za novi genocid nad Bošnjacima, u što smo se uvjerili 1992. g. kada su i upućene prve ratne prijetnje sa ovog područja.

Na samom početku pisma kaže se doslovce: „Godine 1873. podiže se Stevo Marinković iz Nebljuva (Nebljusa), Jovo Mandić iz Hercegovine, samnom da Bosnu uzbunimo, i tužne Srbe iz muslimanskih ruku izbavimo“. Dalje se u Pismu opisuje njihova aktivnost, kako su se njih trojica: Jovo Mandić, Jovo Trkulja, i Stevo Marinković povukli u to selo kod paroha Isaka Marinkovića radi daljnjih dogovora i planiranja aktivnosti.  Pošto im se odmah nisu pridružili ostali srbi iz Bosne zbog straha od Turske, a kako oni nisu mogli više čekati, poduzeli su radnje po „univerzalnom uhodanom srpskom ustaničkom metodu i receptu“

Dalje u pismu stoji: „U svetu nedjelju oko ponoći u Štrbcu gdje poredom popališemo oko četrdeset srpskih kuća, negledajući što stoji piska djece i jauk njihovih roditelja“. Ova misao govori o dva bitna momenta od kojih je već jedan potvrđen, „istrazi poturica“ da čini zločin genocida, a kasnije kroz historiju, uoči ili na dan srpskih pravoslavnih vjerskih blagdana, što odslikava karakter ove vjere, i drugo da za ostvarenje svog cilja ne žale ni vlastiti narod. Kada je na ovaj način izvršena mobilizacija, udarili su na Štrbačku i Klisovačku kulu  „isjekli su Turke, a kule zapalili“. U toj borbi po njihovom mišljenju poginulo je pet Srba, a Turaka (Bošnjaka) broj se nije ni znao. Dalje se u Pismu kaže: „koliko samo znam da su ih mjesec dana kašnje psi razvlačili, i smrad je čak amo udarao“…“nadalje udarišmo i popališmo Klisu, Ostrovicu sa Kulen-Vakufom“.

Pored popaljenih sela, poubijanih Bošnjaka, zapaljene su sve četiri džamije (u Kulen Vakufu sultana Ahmeda II, Staroj Ostrovici, Havali i Orašcu) među kojima je bila najpoznatija ona što ju je sagradi sultan Ahmed II. Ova džamija poslije svakog napada na Kulen Vakuf kao najisturenija prema kršćanstvu je rušena do temelja.

1941

Kulen Vakuf je u svojoj historiji bio svjedok svih četničkih zala i mjesto, sa svojom okolinom (Orašac, Klisa, Demirovića Brdo, Ostrovica, Ćukovi) masovnog stradanja Bošnjaka.

Četnički Klasični ritual ubijanja- "Klanje"
Četnički Klasični ritual ubijanja- "Klanje"

Tako je bilo i 1941. godine. Po okupaciji ovog područja odmah se prišlo ubijanju, pljačkanju,  paljenju i rušenju. Odmah je zapaljena i srušena prelijepa vakufska džamija sa alemom, a narod u zbijegu protjeran. Svjedoci kažu da je, otimajući se za alem, poginulo, u međusobnoj tuči, više četnika. Isto su četnici uradili sa ostalim džamijama i vjerskim objektima na tom području. Narod protjeran u pravcu Doljana i Gorijevca, gdje su se ponovili stravični zločini. I danas se neki prepričavaju zbog svireposti i monstruoznosti:

Ženu Mehe Dedića, koja se tek porodila, četnici su zapalili živu, a dio muškaraca pobili na Oraškom brdu i Doljanima.

Naime, 5/6 septembra 1941. na Kulenvakufskim barama četnici ili kako su ih kasnije, da bi saprali sram sa njihovih zlodjela, nazvali „ustanici“ pod izgovorom navodnog straha od ustaša i „Turaka“, za jedan dan su odveli u zloglasnu Golubnjaču, kod Martin Broda i u druga mjesta masovnog stradanja više hiljada ljudi. Samo za jedan dan na svirep način je povezanih žicom ubijeno oko 420 Bošnjaka iz ovog kraja, a za dva dana oko 2500.

Akciji su planirali i glavni egzekutori bili kasnije visoko srpski oficiri JNA. Jedan od njih, kasnije pukovnik JNA, Mihajlo Pilipović se hvali, kako je maljem ubijao dvojicu Kosovića, Husu i Pašu, da su imali „tvrde glave“ i da ih je jedva savladao.

Iako su svjedočenja i istina o tome bili poznati, ipak se otome nije smjelo posebno pričati, jer „dogovorena“ istina je bila jedina prava. Ako je nešto i bilo, to su uradili ustanici, „partizani“ protiv ustaša i Turaka, a ako je nešto i priznato, onda se tumačilo isključivo kao mala pogreška, a nikako kao dio sistematske genocidne politike etničkog čišćenja.

Jedan svjedok je izašao poslije desetak dana iz Prkoške jame, Šiljdedić Bećo –Bećeta, kojeg su četnici bacili u nju i misleći da je mrtav kao i ostali, znao je u posebnim momentima, svake godine, na taj dan da se budi sav mokar grozničav, a jednoj je u takoj noći potpuno posijedio.

Mati pukovnila Ugurkovića, Jeka ćuskijom je na Vakufskim barama ubila deset žana trudnica, dok su vodili odrasle muškarce, Unom je tekla krv, jer tada je nastalo pravo klanje. Majke su sa živom djecom skakale u vodu da bi izbjegli silovanje i klanje, a neke su djevojke i žene sa odsječenim grudima bacane u vodu. Tako je Štrkljević Hanka sa troje djece i u trudnoći da nedođe u ruke Četnicima, skočila u vodu, međutim ona i njena kćerka Zlata su se zakačile za vrbu i njih je kasnije izvukla jedna rodica. Poslije toga odvedena je sa kćerkom u Martin Brod. Tamo ju je u nekoliko navrata Rade Medić zvani Pitar pokušao zaklati, ali ju je zaštitio jedan Srbin i odveo je u Bjelaj. Ona je vjerojatno zadnji svjedok koji o tome nerado govori.

Ima još drastičnih primjera. Galijašević Aliju su zaklali, iz nje izvadili dijete, dok je oko nje hodao osamnaestomjesečni sin Ale. Njega su četnici odnijeli u žandarmeriju gdje je bio zatočen sa ostalim narodom i gdje ga je njegova tetka prepoznala po košuljici.

U Skopskom buku, majke su sa po dvoje djece skakale u vodu, samo da zlikovcima ne dođu u ruke, ili silovanje majke Ajke Omerdić pred šesnaestogodišnjim sinom Džaferom, što je učinio djed sadašnjeg zločinca milicionera Jovice Radaka, ili kada su teško ranjenog Begu Kosovića vratili na most u Kulen Vakufu i njegovu odsječenu glavu bacili u krilo njegovoj tetki. Ovo je uradio Jovo Kecmn stric Bore „Sedrice“, kasnije sekretar u Privrednoj komori.

Ale Đulkić je sisao mrtvu majku, Dedo Dervišević i njegova sestra Šefika ostali su bez oba roditelja i našli su se tek 1975. g.

6 thoughts on “Stradanje Bošnjaka Ljutočke doline 1873 i 1941

  1. Vjerujem da se ovo dogodilo za vrijeme 2.sv rata na tom područiju operisale su veoma morbidne četničke formacije koje su i ubile članove moje porodice partizane Srbe po nacionalnosti.

  2. Sve je to super sto istoriju pisu pobjednici,koji su odavno pod zemljom,a sad se bave mladi koji nemaju pojma ni o opcoj ,te tako vaspitavani u duhu mrznje raspiruju je i dalje.ne branim ni cetnike ,ni ustase,ni domobrane , ni muslimanske extreme, ni komuniste jer da znate svi su krvavih ruku do lakata..jedne jadne kukavicke duse koje su se izivljavale nad djecom,zenama i starima,i nenaoruzanima.Ja bi takve na jedno polje ,toljage u ruke pa nek se mlate dok ni jedan ne ostane.Inace Ljutoc je od mene par kilometara,moji su korjeni iz Nebljusa..DA VAM SAMO KAZEM JEDNO,ILI BOLJE PITAM:odakle vam ta fotografija gdje toboznji cetnici ubijaju jadnika?OD KAD SU CETNICI GOLOBRADI;OD KAD NOSE USTASKE KOKARDE?DA LI AUTOR UOPCE IMA POJMA odakle je ta fotografija..iz kog muzeja..i tko je na fotografiji?Jedan od tih ucesnika (srednji) je upravo stigao tad sa blagoslovom Vatikana….i zna se sta je bio prije toga..ne bih vise al trebate staviti ono sto jest a ne pogresne informacije da bi se neko krivo optuzio..NAPOMINJEM ..ne branim niti jedne.Za Ljutocke zlocine sam znao jos od pokojne bake kad su tu noc i oni bjezali s malom nejacadi od i jednih i drugih ludaka,jer moja familija je stradala i od cetnika, i od ustasa i od partizana pogotovu sto djed nije htio u komuniste.
    Podrzavam ovakve sajtove, nek mladi znaju istine i nek grade mir.
    Pozdrav autoru i ostalima.

    • Slika koju spominjete u ovom članku nije dio knjige Exurs: Paradigma Kulen Vakuf koja se ovdje navodi, nego je više simbolika zločina. Web prezentacije bez ilustracija je ljudima manje zanimljiva. Činjenice o zločinima koji se ovdje navode naučno su dokazane i kao i one koje su se desile 1992 godine.

  3. Sve ja to postujem i shvatam sto ste htjeli rec al ako vec treba biti simbolika onda nadjite bradate, ili takvih fotosa nemate u arhivi, zasto ste bas ovu fotografiju stavili?Imate toga na netu koliko hocete,pa cak ima i mudzahedina u uniformama kakave god hocete,srba,ustasa…sajt vam je dobar i teznja je da se zlocini ne zaborave..al da li iko radi na vaspitanju mladih u novom duhu a ne u mrznji da se vaspitavaju i potpaljuju sa raznim materijalom sa intern. npr. kao sto je you tube.Ne mislim da se ovo direktno odnosi na vas ..vi ste stvarno sjajni..voleo bih da drugi vide vas sajt i da se ugledaju na vas.
    Mir za svu bracu.

  4. Li Can,zlocin je zločin,nebitno s koje strane bio ucinjen,92-95 godine su rezultat organizovanog zaborava i amnestije mnogih koji su bili cinili zlocine,ako si neutralan sto ti smeta ovakva slika,

  5. skoro sam pročitao da su ustaške formacije iz Hrvatske dolazile u Bosnu sa fesovima na glavama i prilkom zločina nad Srbima dozivali se muslimanskim imenima što je opet proizvelo osvetu četnika nad nevinim stanovništvom K ULEN Vakufa

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s