Kulen Vakuf


Hamdija Kresvljakovic; Islamska dionicka Stamparija, Sarajevo 1935., preuzeto sa www.kulenovic.net

Iz Bisca, glavnog grada nekadasnje nase Krajine, vodi jedna cesta preko Zavalja i Lapca na Zrmanju. Na 47. kilometru kod Vodovoda odvaja se od ove ceste lijevo druga, kojom se dolazi u Kulen-Vakuf. Ova cesta udara sredinom sela Boricevca i odavle se lagano spusta sve do Kulen-Vakufa. Duga je 9 km, a od toga dobra trecina prolazi lijepom dolinom rjecice Drage, lijeve pritoke Une, koja potpuno odgovara geografskom pojmu draga. – slican je pristup Kulen-Vakufu, ako se dolazi cestom od Petrovca ili od Bihaca dosta slabim putem, sto vodi uz Unu, a i taj se pred samim mjestom spusta.

Kulen-Vakuf lezi na Uni, a veci dio mjesta je danas na lijevoj obali te rijeke. Nadmorka mu je visina 305 m. Okruzen je brdima, koja se na izlazu Une priblizuju na nekoliko metara i tvore uprav kanjon. Na tom je mjestu zeljezni most, sagradjen 1885., a par metara povise mosta su krasni bukovi. Pri ulazu Une u ovo mjesto brda su nesto ramaknutija, ali ni tu, kao ni u samom mjestu, razmak izmedju njih nije veci od 1/4 km. U samom mjestu je veliki drveni most, koji je sada u takvom stanju, da preko njega ne prelaze ni najobicnija seoska kola.

Kulen-Vakuf broji 261 dom sa 1656 stanovnika i to samih muslimana. Samo jedna katolicka porodica je tu stalno nastanjena. U okolici je stanovnistvo pretezno pravoslavne vjere, a ima nesto i katolika. U mjestu je dzamija sultana Ahmeda i mekteb, zaduzbina H.Osmanbega Haraclije, pravoslavna crkva (sagradjena 1892.) i osnovna skola (otvorena 1880.). Tu je sijelo ispostave petrovackog kotara, opcine i zandarmerijske postaje. Iako je ovo malo mjesto ipak ima lijepu carsiju i dosta zivu trgovinu. Na Uni i njenim lijevim pritocima ima sva sila mlinova. Doskora je tu bila i jedna pilana, koja je postala zrtvom pozara.

Prometu sluze ceste, posta, brzojav i telefon. Inace je Kulen-Vakuf dosta zabacen, jer je od redovne autobusne linije Bihac-Zrmanja udaljen 9 km, a od zeljeznickih postaja je dosta daleko. Tako je od Zrmanje udaljen 50km, od Bihaca 56, a od Ostrelja 45 km.

Na brdu Havala iznad desne obale Une stoje zidine stare utvrde istog imena, a spram ove je na protivnoj strani jos starija utvrda Ostrovica na brdu istog imena. Ispod ovog brda u samom Kulen-Vakufu izvire rijeka Ostrovica i nakon toka od pola kilometra utjece u Unu. Nije mi u Bosni poznata kraca rijeka a ovako bogata vodom. (Ostrovica je ponornica. Od vremena do vremena presahne ova rijeka na nekoliko sati, i kad se to dogodi, stanovnistvo mjesta vjeruje da ce se nesto izvanredno dogoditi. Zanimljivo je spomenuti da je Ostrovica presahla 1878 kratko vrijeme pred okupaciju, 1914. pred svjetski rat i u ljetu 1918. godine.)

Pored ovih starih gradova ima u prirodnim krasotama bogatoj okolici Kulen-Vakufa jos ostataka starih kula i gradova.

Svaki putnik, koji prvi put dodje u ovaj gradic, opazice, da je najveci broj zgrada novijeg datuma. Tom je razlog pozar u ljetu 1903., koji je veliki dio Kulen-Vakufa pretvorio u gomilu pepela.

To je sve sto se moze reci o danasnjem Kulen-Vakufu. Ali osvrnucemo se i na proslost ovoga mjesta i njegove najblize okolice u najkracim crtama.

Ne zna se, da li je na teritoriju Kulen-Vakufa u prastaro doba bilo kakvo naselje, ali po predmetima od bronce i zeljeza, sto su nadjeni po raznim mjestima Petrovackog kotara, vidi se, da je i okolina tog mjesta (Ostrovica, Boricevac, Orasac, Prkosi i dr.) bila naseljena, a ni u vrijeme rimskog vladanja u nasim zemljama nije taj kraj bio pust (Rmanj). (Vejsil Curcic: Starine iz okoline Bos. Petrovca. Glasnik Zemaljskog Muzeja 1902. str. 229.-255. – G. Szabo “Sredovjecni gradovi u Hrvatskoj i Slavoniji”, Zagreb 1920. strana 211.) Od dolaska Slavena pa sve do turske okupacije bio je taj kraj sastavni dio Hrvatske drzave i pripadao zupama Lapackoj, Poljickoj (Police, Poljana), Humskoj i Neblujskoj. Krajem srednjega vijeka spominju se ovdje gradovi Ostrovica i Covka. Nakon turske okupacije nastao je Kulen-Vakuf, utvrda Havala, grad u Orascu i kule na Covki i Prkosima.

Ostrovica. Dosta lijepim putem, sto vodi uz obronak brda Ostrovice iduci laganim korakom stize se za petnaestak minuta u selo istog imena. Danas su u tom selu 43 muslimanske kuce sa 270 stanovnika, dzamija i mekteb. U najnovije doba nastanilo se tu 8 pravoslavnih porodica.

Iznad ovoga sela stoje zidine grada Ostrovice, s koga je lijep pogled na Kulen-Vakuf i okolinu. Po istrazivanju gospodina Vejsila Curcica stajala je na istom mjestu predhistorijska utvrda, ciji se tragovi jos i danas raspoznaju (Curcic str. 249.). Kada je ovaj grad sagradjen i ko ga je gradio, ne zna se. Dug je 117, a sirok 83 metra. Opasan je jakim bedemima, visokim do 10 m. Pred glavnim bedemom iskopan je do 3m dubok i do 5m sirok jarak iz zivca kamena. Unutrasnjost je ispregradjivana zidovima, koji su zatvarali razne prostorije. Svi su svodovi vec poruseni. Odlicno je ocuvana catrnja zvana Saranc (U Kulen-Vakufu sam cuo da je najbolja kahva skuhana na vodi iz te catrnje, a to je i razumljivo, jer je najbolja kahva na kisnici. Sranc turski znaci catrnja, cisterna) U grad se ulazilo na dvoja vrata. Do iza okupacije bila je u njem i dzamija sultana Ahmeda; stajala je nad gornjim ulazom u dvoriste a kad je porusena, sagradjena je ona u selu Ostrovici. Stanovnici pricaju, ad su okruglu kulu, do nje tabiju i glavni bedem sazidali Ugri, a uglatu tabiju (cosaliju) i ostali dio grada da je sagradio sultan Ahmed.

Juraj Mikulicic dobio je Ostrovicu i gospostinu od kralja Matije Korvina za vjernu sluzbu i junastva u mnogim ratovima. Taj hrvatski vlastelin bijase gospodar mnogih gradova na Krajini. On je godine 1494. prodao sva svoja imanja Ivanu Keglevicu, bratu svoje zene Jelene, koga je prije toga posinio. Tako dodje i Ostrovica u vlast tog velikasa. U vlasti Keglevica ostala je Ostrovica sve do pada u turske ruke.

Na zapadnoj strani Ostrovice bila je katolicka crkva, kojoj se i danas temelji vide. Crkva je bila duga 14, a siroka 6m, a ulaz u njubio je sa zapadne strane. Oko crkve je bilo i malo naselje. Cete bosanskog sandzaka Gazi Husrevbega zauzele su Ostrovicu u prosincu 1523. To je bio za Turke veliki uspjeh, a za bana Karlovica i cijelu Hrvatsku tezak udarac (Dr. Ciro Truhelka: Gazi Husrefbeg, njegov zivot i njegovo doba. Glasnik z.m. 1912. godine strana 112.). Mahmut Cehic, zvan Hodzica, pricao mi je, da je slusao od starih ljudi u Kulen-Vakufu, da se sest turskih vojnika dosuljalo do grada u kom je bila neka stara baba sama, dok je posada bila u crkvi. Babu su nekako prevarili, te im je otvorila vrata. Ovih sest vojnika usavsi u grad, zatvore se u nj, a babu bace s kule Nebojse u hendek. Tako je po predaji ovaj grad pao Turcima u ruke.

Ovaj Mahumt i jos neki starci u Kulen-Vakufu pripovijedaju, kako su neki ljudi potvorili jednu djevojku iz porodice Alunovic dda provodi nemoralan zivot. Ona je to poricala i kad nije mogla svoje protivnike i one koji njima vjerovahu uvjeriti, pozove ih pred grad i rec im, da ce skociti s gradskog bedema prema Vakufu, pa ako je prava neka ostane ziva. Pomoliv se bogu, skoci sa zida i osta ziva. Desilo se to vrlo davno.

Turci su stavili u Ostrovicu posadu, koja se god. 1577. sastojala od 60 konjanika i 150 pjesaka. Oko 1626. zapovijedao je gradom dizdar.

Atanasije Djordjic opisujuci Bosnu, kojom je putovao 1626., kaze za Ostrovicu da je utvrdjeno mjesto s malim trgovistem i sezdeset ognjista i da ima malu tvrdjavicu (un castelletto) i da je tu dizdar.(Batinic: Nekoliko priloga k bosanskoj crkvenoj povijesti. Starine Jug. ak. XVII str. 112).

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s