KRALJEVSKA OSTROVICA


SPOMENIK STARE SLAVE HRVATSKE PROSLOSTI – KRONIKA PORODICE KULENOVICA
(Objavljeno 5.6.1932. godine u Jutarnjem Listu, strana 20) , preuzeto sa www.kulenovic.net
 
Povjesni spomenici Bosanske Krajine nijesu jos ni izdaleka obradjeni ni sustavno naucno istrazeni. Jos manje im je kriticki odredjeno ispravno mjesto i odmjerena prava njihova vrijednost o opcem razvoju hrvatskoga naroda. Valja jos zasebno istaci, da je bas o te spomenike hrvatske slave vezana lijepa narodna tradicija, koja i u svojoj mastalackoj bujnosti sadrzava zdravu i nepatvorenu istinu. Ta istina odsijeva iz narodnih prica, a jos sjajnije iz narodne pjesme. Kako su u njoj vjecno zivi likovi srednjovjekovnih nasih junaka, koje je ovjekovjecila nasa narodna pjesma. Svi su ti junaci manje vise nikli u sjeni starih bosanskih gradova i tvrdjava, koji su rasijani diljem citave Bosne, a ponajvise nasom Bosanskom Krajinom. Od svih tih spomenika slavne nase proslosti, najinteresantniji je stari grad – sjediste nekada samostalnih bosanskih vladara – grad o koga je vezana proslost najstarije bosanske obitelji – kraljevski grad Ostrovica kod Kulen Vakufa. Ostrovica – kao naucno-historijski objekat istrazivanja je i opisana od nasih povjestnika ali opet ni izdaleka tako, da bi se moglo reci, da je povijest toga grada sasvim osvijetljena i da se ne bi naslo jos i te kako krupnih historijskih momenata, koje bi trebalo ne samo oteti zaboravu nego ih i naucno obraditi.Mene – kao rodjenog sina Bosanske Krajine, napunja posebnim zadovoljstvom sto sam u polozaju da novim podatcima obogatim dojakosnje znanje o kraljevskom gradu Ostrovici. Prebirajuci te podatke, razumije se da sam pomno pribirao na vrelu i narodnu tradiciju, a pogotovo zapise, u koliko su mi bili pristupacni. U tom poslu koristio sam se i pomoci nekih uvazenih historika i poznavalaca bosanske proslosti, te sam tako uspio da i narodnu tradiciju po svojoj radnji tocno vezem o godine i tako pomognem istini i prijecim da ode u zaborav.Historija kraljevskog grada Ostrovice je vrlo opsirna, burna i zanimljiva. Vaznost Ostrovice u proslosti jos jace dokazuje mnostvo povjesnih spomenika, koji su razasuti u neposrednoj njenoj blizinii, a koje nauka nije dospjela jos ni da zapazi, opise ili da ih obradi. Pisao je o njima tek poznati publicista Milan Karanovic, kustos sarajevskog muzeja. Izmedju tih spomenika u okolini Ostrovice istice se posebno Kula Kulen-kapetana na Prkosima, nadalje ruine na Havali, kula bega Kulenovica na Klisevicu itd.

Samo vec ime Kulin – etimoloski svojim osobinama upucuje na drevno svoje postanje. Prastaro je to slavensko ime, koje su Hrvati donijeli na jug iz svoje pradomovine Bijele Hrvatske. Dokazuje to i rasirenost imena medju sjevernim Slavenima u neznatnim varijantama kao na primjer Kolin. Naucna ce istrazivanja dati pravo predpostavci, da se tako ili slicno zvalo neko opce slavensko vise bice – od kojeg bi – po primjeru ostalih arijskih naroda – izvodili svoju lozu i predsasnici Kulina-bana odnosno pradjedovi nasih Kulenovica. Sam kraljevski grad Ostrovica moglo bi se reci- sastavni je dio Kulen-Vakufa, koji se prostira na obje strane rijeke Une, nadomak Lici. Ime Kulen-Vakuf razmjerno je novijeg datuma. U prijevodu ima to da znaci zaklada ili nastan Kulenovica. U njemu je zbilja odvajkada nastanjena ta porodica. Mjesto je opasano sa svih strana bregovima. Glavica onog brijega sa jugozapadne strane nosi kao krunu kraljevski grad Ostrovicu. Historija nema tocnih podataka o pocetcima zidanja Ostrovice. Prvi put se Ostrovica spominje 1407. godine. Tada je ugarsko-hrvatski kralj Ladislav tvrdjavu potvrdio kao vlasnistvo vojvode Sandalja Hranica. Tvrdjavu je Hranic dobio kao miraz po svojoj zeni Katarini Vukcic Hrvatinic. Kako je Katarina bila podrijetlom iz bosanske porodice Hrvatinica moze se premnijevati, da je tu tvrdnju izgradio neki vlastelin Hrvatinic jos prije 500 godina. Najvjerovatnije je da ju je sagradio sam Hrvoje Vukcic-Hrvatinic, koji je sagradio i Jajce u Bosni. Da su u Ostrovici boravili i bosanski kraljevi utvrdjuje cinjenica, da je grad strateski vrlo dobro postavljen i da je gotovo nepristupacan neprijatelju sa bilo koje strane.

U jednom je periodu grad Ostrovica bio u domeni mletacke republike. To se vidi iz kupovine, sklopljene izmedju Sandalja Hranica i mletackog duzda u Veneciji 6.sijecnja 1411., kojom Sandalj Hranic prodaje Ostrovicu mletackoj republici. Mlecici su gospodarili Ostrovicom sve do pada bosanskog kraljevstva u turske ruke 1462. godine.

Ostrovicom je zagospodarila Venecija, te je postavila zapovjednikom direktnog potomka Kulina Bana, rodjenog brata Mihajla Kulina, kasnijeg Hidajet Pase. Taj knez Mihajlo Mletacki dolaskom Turaka presao je u Islam i dobio ime Hidajet-pasa Kulen. On je dakle prvi Muslimanski Kulenovic. Poginuo je u boju sa Venecijom, kojom je upravljao njegov rodjeni brat. Ostavio je iza sebe sina Halil Pasu, koji je takodje poginuo u borbi sa Mlecicima. Sin Halil-pase, Ibrahim-pasa imao je za zenu kcerku sultana Sulejmana te je obnasao tada najvecu cast u otomanskoj carevini “sadr azama”. Sin ovoga Tahvil-pasa takodjer je obnasao tu cast za vrijeme sultana Selima drugog i Murata treceg. Ovaj Tahvil-pasa imao je pridjevak u Turskoj “Hrvat” + “Tahvil-pasa Hrvat”. Ovo je dakle jedan autentican dokaz o porijetlu ove nase najstarije porodice. Njegov sin Ahmet-pasa poginuo je na Mohackom polju, a sin ovoga Salih-pasa sagradio je Kulen-Vakuf, Klisevic i ostale tvrdjave Kulenovica po Bosni. Taj Salih-pasa je ubijen 1699. godine u Travniku, a njegov sin Mahmud pasa poginuo je 1744. pod Hemdanom u Persiji. On je ostavio iza sebe 6 sinova, koji se razselise po Bosni.

Osvajac Bosne, turski sultan Mehmed drugi “El Fatih”, cijeneci porijeklo kneza Mihalja-Kulina, kao potomka kraljevske krvi nije mu samo ostavio cijela imanja i podijelio mu najveci vojni naslov u tadsnjoj Turskoj, nego mu je tom prilikom darovao i dva dragocjena poklona od kojih je jedan i do danas sacuvan a nalazi se u rukama potomka Hidajet-pase, starine Muhamed-bega Kulenovica, bivseg clana bosanske vlade, koji danas zivi u Banja Luci. To je jedan Kuran, zlatom pisan na jednoj pergameni 4 m dugoj a 10 cm sirokoj. Koliku vrijednost predstavlja spomenuti spis treba da ustanove strucnjaci. Tek da se dobije neki pojam o vrijednosti ove knjige valja istaci da je prilikom milenijske izlozbe 1910. godine u Budimpesti procijenjen na 8000 zlatnih dukata sto predstavlja iznos od 5 milijuna dinara. Tom prilikom strucno je utvrdjeno da je ovaj primjer Kurana morao pisati jedan covjek punih 17 godina radeci dnevno najmanje po 10 sati.

Osim ove dragocjenosti u njega se nalaze i ostali originalni dokumenti o prelasku kneza Mihajla Kulina kasnijeg Hidajet pase na Islam i o nagradama, koje mu sultan daje za to.

Historija do sada ne spominje, da li je Kulin-ban bio ozenjen. Toliko se znade da je Kulina-bana, koji je vladao od g. 1180 do 1204 naslijedio Ninoslav Kotromanic, cija je loza ostala na bosanskom prijestolju sve do dolaska Turaka u Bosnu 1462. godine. Ne zna se pozitivno ni u kakovim je rodbinskim vezama bio Ninoslav Kotromanic s Kulin-banom. Predpostavlja se da je bio sin brata Kulin-banova ili njegove sestre, koja je bila udata za Tihomira Zahumskog, rodjenog brata Nemanjinog. Te rodbinske veze potvrdjuje jedan dokumenat i povelja pisana po samom Ninoslavu, koji u njoj veli: “Ja cu kao kralj Bosne ravnati se u vladanju u svemu kako je to moj rodjak i prethodnik Kulin-ban cinio jer su ti zakoni mudri i dobri”. Izlazi prema tome da je kraljvska loza Kotromanica u srodstvu sa Kulinom. Ta se loza najdulje odrzala na prijestolju Bosne, sve do njezina pada pod tursko gospodstvo. Kako je Kulin-ban bio bogumil i radi toga proganjan od tadasnjeg srpskog vladara Stevana Nemanje njegovi rodjaci su se utekli pod okrilje katolicke crkve (rimskom carstvu) i zauzeli i ondje vidne polozaje. Odatle dolazi onaj mletacki duzd Kulin ciji je brat knez Mihajlo presao na Islam, dolaskom Turaka u Bosnu. A duzd je mletacki mogao biti samo onaj, koji je rodjen na teritoriju mletacke republike, koja je u to doba granicila sa Bosnom i kojoj je tada pripadao grad Ostrovica. Da li je sad taj knez Mihalj, kojije presao na Islam predao tvrdjavu dobrovoljno i presao na Islam da bi sacuvao svoja imanja ili je bio zarobljen pa onda presao na Islam ostalo je tajnom. Ostrovica je bila pod mletackom vladom sve dok njena tvrdjava ne pada 1501. u ruke Skender-pasi. Tada je grad imao izgradjen tek juzni dio. Sjeverni je pak izgradio Salih-pasa Kulen da bi imao sto jacu tvrdjavu protiv Austrije. Istodobno je zapocelo zidanjei okolisnih tvrdja kao kule na Klisevicu, drugom sjedistu Kulenovica. Taj Salih-pasa Kulen, koji je izgradio sve te tvrdje bio je strijeljan u Travniku 13.6.1723. Dao ga je pogubiti Abdulah-pasa Defterdarija, turski vezir. Salih-pasu je naslijedio Mahmut-pasa Kulenovic za kojeg se prica da je dozidao tvrdjavu. Za njegova upravljanja bihackom nahijom 1737 opsjedali su uzalud Austrijanci Ostrovicu pod zapovjednistvom generala von Raupaha.

Ostrovica je za turske vladavine sluzila kao bojna tvrdjava, kojom su zapovjedale turske vojskovodje najrazlicnijih rasa siroke otomanske carevine, naizmjenice sa domorodcima Kulenovicima. Od njih je najvaznija azijska porodica Azapagica, koja je izvjesno vrijeme zapovijedala Ostrovicom. Po izumrcu muske loze ove porodice ostade jedinica kcerka sa silnim mirazom i golemom ostavstinom iza roditelja. Ta se ostavstina nalazila pretezito u Lici. Bogato se djevojce uda za Halil-bega Kulenovica kojeg kasnije otruje njegov brat Mehmed-beg za to, jer ga je tuzio porti u Carigrad radi nepravedne diobe imanja. Poslije su nastavali Ostrovicu Kulenovici-Haraclije od kojih je najpoznatiji Mehmed-beg. Njegova je kcerka skocila iz visine od 50 metara s prozora kule na vojnicke kabannice, koje su vojnici razapeli ispod prozora kad se je udavala. Najzadnji stanovnik grada bio je Mahmud-beg Kulenovic-Haraclija. Poslije njega ostaje Ostrovica nenastanjena. Za vrijeme austrijske okupacije vodila se je oko nje velika borba pa je silno ostecena i nije bila za stanovanje. Danas strse samo ogoljele stijene i goleme zidine, koje posjecuju turisti. Oko Ostrovice imade tragova i prahistorijskih naselja. Iz novijih vremena imade manastir Herman sa starom crkvicom. Grad vise manastira bio je svojina grofa Hermana Celjskog. Po njemu je manastir i prozvan. Okolica je izvanredno romanticna te se ubraja medju najinteresantnije i najromanticnije predjele Bosne.

Danas stoji Ostrovica sa golemim svojim zidinama osamljena, nenastanjena i sasvim zapustena. Stari kraljevski zamak oronuo i ogolio nijemo tek napominje prozivljene, historijski tako znacajne dane. Ne sijeva vise od njega odsjev kraljevske krune. Ne roce se u njemu sjajne cete vitezova. Ne igraju se vise u njem junacke igre niti “konji vriste, a sokoli piste” Nad istruhla koplja i mjedene pancire polegla je tisina, koju na mahove prekida graktanje crnog orla sto u divljem naletu pada na zidni greben kao da ga vabi vonj davno izginulih konja i junaka.

O zidine Ostrovice veze se i konvencionalna legenda o zeni, zivoj uzidanoj u zidine. Narod prica o tom ovako: Zidari su zidali grad. Ali sto bi po danu sazidali, to bi se po noci srusilo. Jedan od zidara usnije san, u kojem mu bje objavljeno da vile ruse zid. Jos su mu rekle da ce ga stalno rusiti, sve dotle dok u nj ne uzidaju zivu zenu. Isti dan donese jedna zena rucak. Zidari je pograbise i uzidaju je u zid. Ali ta zena imala je kod kuce naprsce. Zato joj iz dojki poce curiti mlijeko upravo ondje, gdje se i danas vidi bijela pruga. Za tu prugu okolni svijet jos i danas vjeruje da je zaista mlijeko ove uzidane nesretnice. Nerotkinje struzu taj sivo-bijeli prah i piju u vodi, da bi postale blagoslovljene. Drugi opet hodocaste ovamo da se poklone pruzi “mlijeku” uzidane sirotice. Pruga je dugacka nekoliko metara a debela nekoliko centimetara. Dabome da imade sa mlijekom samo tu slicnost, jer lici na krecno mlijeko. Lijecnik i istrazivac povijesti svoje porodice Dr. Muhamed Kulenovic-Sulejmanbegovic izvrsio je kemijsku analizu ovih sastojina, pa je ustanovio da je to samo vapnenac, od kojeg su sastavljene sve planine Bosne i Hercegovine, Dalmacije i Crne Gore. Ali masta je dovitljiva i logicna u svojoj nelogicnosti, jer “kad ima okamenjene djece – zasto ne bi bilo i okamenjenog mlijeka?”.

Kako je legenda uzidala u zidine Ostrovice zivu zenu, tako je i silnim svojim znakovima u nih upisala mnogi srednjovjekovni pa i noviji dogadjaj. Povijest opet, mnogu plemenitu licnost s Ostrovice upisala je zlatnim slovima u svoje anale. Trebati ce jos puno pomnog istrazivanja da se osvijetli povijest ovog kraljevskog grada, upravo poradi toga, sto ce se osvijetljenjem tih stranica istodobno osvijetliti i po koji nejasni period hrvatske povijesti.

One thought on “KRALJEVSKA OSTROVICA

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s