10. juni 1992 – Plan napada na Ljutočku dolinu


–izvodi iz Knjige “Ljutočka dolino nikad ne zaboravi” autor Mujo Begić, Bihać 2004

U okviru ukupnog plana napada na Bihać i njegovog zauzimanja od strane četnika potpomognutih jedinicama JNA, Ljutočka dolina imala je velik značaj.

Značaj zauzimanja Ljutočke doline za četnike je imao više razloga :

  • Ljutočka dolina bila je jedini prostor koji se nalazio van linije okruženja Bihaća  u maju 1992. Godine
  • Ljutočka dolina nastanjena je u najvećem broju Bošnjacima i kao takva bila opasnost
  • Ljutočka dolina brojala je više od hiljadu vojnosposobnih muškaraca
  • Ljutočka dolina presijecala je kompaktnost zamišljenog srpskog teritorija od Bihaća  do Knina

U okviru planova za zauzimanje teritorija i čišćenja od nesrpskog stanovništva čitavog prostora Bosanske krajine pored paravojnih snaga SDS i jedinica JNA, značajnu ulogu imale su i jedinice tkz. Vojske RSK, koje su dolazile sa prostora R Hrvatske. Već ranije po napadu i zauzimanju jednog dijela Bos. Krupe, četnici su uspostavili liniju: B.Novi – B.Otoka –B.Krupa – Radić – Grabež, i ranije sa dijela okupiranog teritorija R Hrvatske vršili su blokadu i kontrolu duž državne granice.

Sa napadom na Bosansku Krupu  četnici  zaposjedaju linije oko  Bihaća i time  zatvaraju  prostor Bihaća linijom na potezu Meljinovac –Lohovska brda -Pritoka – Tihotina- Pritočki i Zaloški  grabež sa kasarnom Grabež, te zapadne padine Grmeča prema Grmuško – srbljanskom platou.

U uslovima kada su četnici u potpunosti zaposjeli položaje oko Bihaća i kada se Bošnjačko stanovništvo iselilo iz Ripča preostalo je još čišćenje Ljutočke doline.

S obzirom da su četnici u planiranjima aktivnosti oko napada i zauzimanja prostora Bihaćke općine raspolagali sa obavještajnim podacima o postojanju oko 40.000 pripadnika zelenih beretki, zato su napadna dejstva započela relativno kasno u odnosu na ostale dijelove BiH.

Sa razmještanjem i zauzimanjem položaja oko Bihaća, počinje isto i na području Ljutočke doline. Grupisanje i izviđanje sa ciljem prikupljanja podataka o stanju, broju i opremljenosti “ zelenih beretki “ u Ljutočkoj dolini, počinje prvih dana juna 1992.godine. Međutim važno je napomenuti da su već u periodu mart – april, Srbi iz Rajnovaca, Dubovskog, Martin Broda počeli da uspostavljaju straže patrole i izviđanja.Ove straže i patrole imale su za cilj da se pored prikupljaja podataka provjeri i stepen organizacije lokalnih paravojnih formacija SDS.

U periodu od 05/06. juni u reonu Lipe ( štale na Begovcu ), vrši se grupisanje i dovoženje ljudstva i MTS, kao i uređenje vatrenih položaja. Bilo je vidljivo postavljanje minobacača, i piketa za određivanje ciljeva.

Uređenje položaja i uspostavljanje linija u reonu Ljutoča je takođe rađeno planski i smišljeno.Cilj svih ovih planova bio je da se prostor Ljutočke doline u potpunosti okruži i da se onda izvrši napad.Pripreme za napad na dolinu tekle su i na prostoru R Hrvatske, uređenje položaja i postavljanje oruđa za dejstvo počelo je 10.juna 1992. godine, prenosim dio svjedočenja Hadžić Ćamila :

10.juna. 1992.godina, ja  i Hrnjica Muhamed –Zajkin smo krenuli na Kestenovac kako bi kupili brašna, jer nigdje u dolini nije bilo kupiti  brašna, mi smo čuli da ima na Kestenovcu. Krenuli smo pješice i kod kuće Mane Glušice sreli smo vojsku, bili su uniformisani i naoružani. Vidjeli smo da kod kuće Mane Glušice postavljaju top, tu sam vidio Duška Glušicu. Vojska nas je zaustavila i rekli su nam da nemožemo dalje da oni traže zelene beretke. Ti vojnici koji su  tu bili  meni su nepoznati osim nekolicine mještana koje sam poznavao. Mi smo se  vratili nazad jer nismo mogli dalje proći.

U okviru sveukupnih priprema četnika  za napad na prostor općine Bihać urađen je  plan pod nazivom “Plan blokade i razoružavanja zelenih beretki u reonu Orašac –K.Vakuf”.Agresor je cijeneći snage koje su bile u dolini, napravio namjerno ili iz neznanja  krive procjene o broju i opremljenosti snaga koje su trebale braniti dolinu. Procjenio je da ima preko hiljadu naoružanih, da imaju sredstva podrške(minobacači ), mitraljezi. Uzimajući ove podatke i procjenu koju je prethodno napravio agresor je angažovao i adekvatne snage i MTS.

Osnovna zamisao za napad bila je potpuno okružiti dolinu sa svih strana, uz vatrenu podršku i pješadijskim snagama slomiti otpor snaga koje ga brane i prisiliti na potpunu predaju. Pored toga planirao je dolinu presjeći i razdvojiti na četiri dijela, planirao je presjecanje komunikacije Dubovsko –Martin brod u reonima :

  1.  Čovka – Sklop( kod ulaza na stari put za Čovku)
  2.  Strana – Lužine ( kod kuća Slobodana Đurića )
  3.  Strana – Donji Mlin (na mjestu odvajanja starog makadamskog puta)

Presjecajući komunikaciju razdvojio bi dolinu što bi mu olakšalo protjerivanje stanovništva i onemogućilo pružanje bilo kakvog otpora.Presijecanje je imalo za cilj da se svi vojno sposobni muškarci pohvataju, strpaju u logore a kasnije i likvidiraju.

Agresor je za izvršenje ovoga zadatka angažovao snage iz 15.lbr, djelove snaga iz 1.br Drvar, djelove snaga 3.br. Bos.Petrovac, vod vojne policije, dvije čete lokalnih Srba i to četu Kalati i četu Rajnovci, dok je sa pravca R Hrvatske angažovao snage jednog bataljona  , jedinicu MUP-a stanice milicije Bihać sa sjedištemu Ripču.

Kao sredstva podrške angažovao je jednu bateriju haubica  122 mm i minobacače 120 i 82mm, sa prostora R Hrvatske anažovao je bestrzajne topove u reonu Buševića.

Načelnik artiljerije 15.lbr.Bihać bio je Dunović Miloš on je rukovodio artiljerijskom vatrom, odabirao je ciljeve za gađanje, i zahvaljujući njemu mnogi civili Ljutočke doline su ubijeni i ranjeni.

Glavni pravac napada  je predviđen na liniji  : Dubovsko –Duliba –Orašac , Martin Brod –K.Vakuf – Rajnovci – Orašac.

Pomoćni pravac napada je : prostor  R Hrvatske – Demirovića brdo –Klisa.

Glavni pravci napada bili su predviđeni glavnom komunikacijom Dubovsko –K.Vakuf, a dejstvo artiljerije trebalo je izazvati najveći strah, pometnju, paniku40.

Zadaci za izvođenje dejstava jedinicama :

  1. 1-1/br Drvar napada pravcem Martin Brod – K.Vakuf – Orašac
  2. 1/3 br (-1) napada pravcem Vrtoče –Čovka – K.Vakuf
  3. 2-1/15 lbr  napada pravcem Dubovsko – Duliba – Ćukovi –Orašac
  4. 1-1/15 lbr  spriječava i blokira izvlačenje na potezu Dubovsko – Ljutoč – Štrbački buk
  5. TG Lika blokira prostor na potezu Bušević – Štrbački buk
  6. pč  Kalati napada pravcem Kalati – Demirovića Brdo – Klisa
  7. pč  Rajnovci napada pravcem Rajnovci – Lužine –Orašac

Gotovost za napad 11.juni. 1992. godine 10 h.

Plan napada je izradio pukovnik Đuro Karailović, a odobrio komandant pukovnik Borić Grujo.

Mnogima Bošnjacima Ljutočke doline ostaće vječno pitanje i dilema , zašto su četnici izabrali Kurban Bajram za početak napada  i jeli to bilo u sklopu onih prijetnji da će biti krvavi Bajram.

Agresor je snage za napad iz reona razmještaja počeo da dovodi na pravce napada

10. juna u prijepodnevnim satima i odmah otpočeo sa razmještajem i izviđanjem. Prvi pokušaj nasilnog  izviđanja počeo je u reonu Dulibe  10.juna oko 10 h, da bi to činio i tokom čitavog dana.

Planirajući napad četnici su koristili već oprobani recept o predaji naoružanja “zelenih beretki”, što su učinili i ovaj put , kako bi unijeli paniku i strah među stanovništvom.

Četnici nisu imali procjene da će prvo narod K.Vakufa, Klise, Ostrovice, Demirovića Brda izvršiti evakuaciju u pravcu Orašca, a onda iz Orašca zajedno sa narodom Orašca, Ćukova krenuti u pravcu Radolja i dalje u susret snagama UN u reonu Štrbačkog buka.

Ovakav razvoj situacije u prvi mah je četnicima poremetilo planove.

Četnici su otpočeli sa dejstvom artiljerije već u popodnevnim satima na civilne ciljeve u Orašcu i prvi pogođeni objekt bila je kuća Mukanović Mahmuta.

Dejstvo artiljerije je nastavljeno tokom noći da bi intenzivirano tokom jutarnjih sati po ciljevima ,koji su bili isključivo civilni, na potezu od Ćukova do Lužina.

Glavnina ciljeva je bila po centru Orašca i to : zgrada škole i džamija.

Artiljerijsku vatru pratila je istovremeno i podrška sa PAT-ovima i PAM-ovima  iz pravca kule Vrnograč, i Oraškog brda ( Strane ).

Komandna mjesta snaga koje su napadale bila su u reonima : Vrtoča, desno od kule Vrnograč u reonu Dulibe, Brkića glavice na Kestenovcu, Podovi  više K.Vakufa i Ćojluk.

Kada su četnici vidjeli da se 10.juna u popodnevnim  narod K.Vakufa, Klise, Ostrovice povlači i bježi prema Orašcu, izvršili su pregrupisavanje dijela snaga sa prostora R Hrvatske.

Snage koje su pregrupisali usmjerili su sada na glavni pravac napada Rajnovci – LužineOrašac, a malim djelom snaga ušli su u K.Vakuf, Ostrovicu i Klisu koje je narod potpuno napusti do večernjih sati 10. juna. 1992. godine.

Početak kombiovano oklopnomehanizovano –pješadijskog napada otpočinje istovremeno na pravcu :

Dubovsko –Duliba –Ćukovi ,

 -K.Vakuf-Rajnovci –Lužine –Orašac

 -frontalno Oraško brdo – Orašac

Napad je otpočeo po planom predviđenom vremenu u 10 h.

Planiranom napadu je prethodila snažna artiljerijska priprema iz svih predviđenih oruđa i oružja koja je trajala nekoliko sati. Ova priprema imala je za cilj  da pokaže svu silinu i da slomi otpor kod šačice naoružanih patriota, a da kod naraoda stvori paniku strah i osjećaj beznađa.

Ova artiljerijska vatra je postigla pored ubijanja nedužnih civila i puni efekat u stvaranju straha, panike, osjećaja beznađa. Kako je Orašac okružen sa svih strana, dolinom je posebno stvaran eho efekat što je pojačavalo strahovitu tutnjavu.

Oklopno mehanizovane snage u sadejstvu sa pješadijom u reonu Ćukova su naišli na improvizovanu barikadu, koju su malobrojni pripadnici rezervnog sastava policije i patriote postavile kako bi spriječili ili barem usporili četnike.Ta barikada je u stvari bila hrpa kamenja i stabala oborenog drveća i jedan kamion . Barikadu je branilo oko tridesetak slabo naoružanih momaka, bez ikakvih protivoklopnih sredstava, bez vojničkog iskustva i dr.

Četnici su bez puno problema probili barikadu i u sadejstvu sa snagam koje su napadale frontom na liniji Oraško brdo –Orašac, ušle u Ćukove.

Pri pokušaju zaustavljanja četničkih snaga u reonu Dulibe bilo je poginulih i ranjenih, gdje su ranjeni izvučeni u Ćukove i pružena im je prva pomoć.

Istovremeno sa otpočinjanjem napada na pravcu Duliba –Ćukovi –Orašac, otpočinje i napad na pravcu  K.Vakuf – Rajnovci – Lužine – Orašac.

Napad na ovom pravcu je takođe bio kombinovani, oklopno – mehanizovani  u sadejstvu sa pješadijom.

Glavne snage na ovom pravcu napadale su u zahvatu komunikacije : K.Vakuf – Rajnovci – Lužine – Orašac.

Čitavo vrijeme napada nije izostajala ni podrška artiljerijske vatre, posebnu pogodnost za dejstvo artijerije  bila je mogućnost navođenja i koordinacije vatre.

Ovo je bitno istaknuti zbog činjenice što se čitava dolina mogla pratiti vizuelno sa Oraškog brda i vršiti korekcija pogodaka.

Kako na ovom pravcu nije bilo posebnog otpora četnici su nesmetano ušli u Lužine  i bio im je otvoren put za ulazak u Orašac.

Istovremeno i u kordinaciji snage sa prostora Oraškog brda počele su spuštanje niz Stranu i počele silaziti do prvih kuća.

Četnici su oko podneva ušli u Ćukove i Lužine , da bi oko 14h bili i u centru Orašca.

Ulazak u Ćukove, Orašac, Duljke praćen je pucnjavom iz pješadijskog i protivavionskog oružja koje je bilo na oklopnim vozilima. Pucali su sa zapaljivom municijom, tako da je velik broj kuća, štala, sijena planuo i počeo gorjeti. Dolinom je ubrzo zavladao dim i miris paljevine. Prilikom ulaska četnika u dolinu bilo je poginulih, ubijenih i ranjenih.

Kada su četnici  probili barikadu u Dulibi, narod je počeo da se u zbijegu povlači prema Basači i dalje prema Radolju, tako da je do kasnih noćnih sati velik broj ljudi uspio izići na Radolje.

One thought on “10. juni 1992 – Plan napada na Ljutočku dolinu

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s