Napad ustanika na Kulen-Vakuf 6. septembra 1941


U narednih nekoliko članaka biće objavljeni fragmenti knjige dr. Muje Begića  Zločini ustanika u Ljutočkoj dolini septembra 1941.

Napad na Kulen-Vakuf

Većina stanovništva koje je izbjeglo ispred ustaničkih jedinica u kasnim popodnevnim satima 5. septembra bila je u Kulen-Vakufu. Grad je bio pun izbjeglica. Hiljade ljudi, žena, djece, starijih razmjestilo se po cijelom Kulen-Vakufu. Neki su našli smještaj kod rodbine, prijatelja, poznanika, u školi, kafanama i drugim objektima. Međutim, jedan broj ljudi nije se imao gdje smjestiti pa su ostali na ulicama. Ustaničke jedinice su poslije zauzimanja Boričevca, Vrtoča i Martin-Broda, Ljutočku dolinu doveli u okruženje. “Poslije zauzeća Boričevca, ustaše smo stjerali u Kulen-Vakuf i opkolili sa svih strana. Lički odred je držao položaj od lijeve strane Une, preko Buševića, do Pištaličke drage kuda je vodila cesta za Donji Lapac. Od Vakufa, zaposjeli su Cvjetnički, Boboljusački i Osredački vodovi. Cestu sa druge strane Une, koja ide za Martin-Brod, držao je Martinbrodski vod; do njih su bili Očijevljani prema Gečetu, zatim, vod Nikole Karanovića na Čovki, i Dake Karakaša na Oraškom brdu i Ćukovima.” Nakon zauzimanja Ćukova i Orašca ustaničke jedinice krenule su prema Kulen-Vakufu.

U popodnevnim satima ustanici su poslali pismeni ultimatum za predaju i da se narod potpuno povuče iz Klise. Ustanici su u ultimatumu garantovali svim domobranima i cjelokupnom stanovništvu da može birati: ili da ostanu u Kulen-Vakufu ili da idu za Bihać. U ultimatumu je naglašeno da sa sobom mogu ponijeti sve, osim oružja i municije, ali su tražili da im se predaju ustaški zločinci. Ultimatum su potpisali Stojan Matić kao komandant i Gojko Polovina kao politički komesar. Međutim, poučeni događajima iz prethodnih dana, stanovništvo nije moglo vjerovati da će imati zaštitu. Upravo se to potvrdilo kada je nevin narod ubijan narednih dana.”Na taj tekst ultimatuma dobili smo poruku da bi oni uslove prihvatili ako bismo mi dali spisak ustaša koje smatramo zločincima, jer postoji strah da ćemo i nevine ljude proglasiti ustaškim krvnicima. Tražili su da to bude stroga tajna. Stojan mi je podnio spisak od oko dvadesetak zločinaca ustaša čije smo izručenje tražili, jer bez toga ne bismo mogli garantovati živote ostalima. Taj smo spisak potpisali i poslali istom vezom preko Demirovog Brda. Umjesto odgovora garnizon je sutradan 6. septembra pokušao da probije obruč i sa cjelokupnim stanovništvom pošao preko Čovke u pravcu Vrtoče-Bihać.”

Plan napada na Kulen-Vakuf od strane ustanika donesen je nakon zauzimanja Vrtoča. “Prema rasporedu za napad na Kulen-Vakuf, borci bataljona Sloboda, koji su uništili neprijateljski logor u Vrtočama, dobili su zadatak da napadaju od Vrtoča i Prkosa. Ustanici na lijevoj obali Une trebalo je da se primaknu što bliže rijeci i na dati znak prebace se preko rijeke. U to vrijeme u Kulen-Vakufu nalazio se i priličan broj izbjeglica iz okolnih sela.

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s