Zločin na Graravicama niko ne spori, ali treba da se zna i za zločin nad Bošnjacima Ljutočke doline ‘41.godine


Izvor: USK Novine Krajina, od 24.08.2012.

Prošlo mjesečno obilježavanje 71. godišnjice stradanja Srba, Jevreja i Roma bihaćkog kraja u Drugom svjetskom ratu na spomen-obilježju Garavice, ponovo je aktualizirao historijski pristup ovom zločinu i kojeg su počinile ustaške snage, ali i stravičnom zločinu i genocidu nad Bošnjacima Ljutočke doline u jesen 1941. godine kojeg su počinili  ustanici, koji su kasnije postali partizani i pripadnici NOB-a, a poslije rata visoko-rangirani oficiri tadašnje JNA-a. Iako tačan broj ubijenih nikada nije utvrđen spominju se brojke od 12.000 ubijenih bez konkretnog spiska mučki ubijenih stanovnika tadašnjeg Bihaćkog sreza srpske, jevrejske i romske nacionalnosti, koristi se na žalost u dnevno političke svrhe, a istovremeno prešućuje stravični zločini nad Bošnjacima bihaćkog kraja. Prema riječima Muje Begića, autora nekoliko knjga o  stradanju Bošnjaka Ljutočke doline, za vrijeme Drugog svjetskog rata ustaški zločini su nakon rata kažnjeni i procesuirani a porodice žrtava dobile satisfakciju, dok to nije bio slučaj sa preživjelim porodicama Bošnjaka.

Vrijeme je da se stavi tačka na i kada su u pitanju zločini u Drugom svjetskom ratu na ovim prostorima. Zločin nad Srbima se desio u Garavicama, i to niko ne spori, ali treba da se zna i za zločin nad Bošnjacima Ljutočke doline koji su 6. septembra 1941. godine zvjerski ubijani od ustanika na Golubnjači, Čovki, Kliškim barama na mostu. Taj zločine srpskih ustanika sistemski je zataškavan i nije nikada u potpunosti uspjelo da se sazna obim i veličina zločina. Premda do danas nije utvrđen tačan broj ubijenih podaci govore oko 2.500 Bošnjaka, -kaže Begić.

On ističe da je taj zločin bio klasina odmazda za ustaške zločine nad Srbima, koji su prilikom hapšenja i ubijanja srpskog stanovništva nosili fesove na glavama i na taj način krivicu svalili na muslimane ovog kraja. Zanimljivo je da se o ovom zločinu nakon rata nije smjelo govoriti a naredbodavci su čak i postali visoki oficiri i generali tadašnje JNA i komunističke partije. U prilog tome idu i dokumenti do kojih je došao Begić, a iza kojih se jasno vidi da su državne strukture nakon rata formirale komisiju za utvrđivanje istine o ratnim zločinima, a da ta komisija nikada nije niti slova napisala o zločinima u Kulen Vakufu i Orašcu. Iako je za sva sela u Bihaćkom srezu bila formirana komisija, niakda nije bila formirana za sela Kulen Vakuf i Orašac, što je vidljivo iz dokumenata toga perioda.

Najveći broj stradalih nikada nije pronađen niti dostojno sahranjen. Sistematski je prešućivana istina o stradanju Bošnjaka Ljutočke doline istovremeno im namećući oreol krivnje za zločine nad Srbima. Da stvar bude još gora čak su tad ubijeni i sudije Bošnjaci, koji su u Martinbrodu prvo osudili zarobljene muškarce na smrt, a potom doživjeli istu sudbinu od sojih dojučerašnjih komšija, kaže Begić.

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s