Stari Bosanski gradovi – Hamdija Kreševljaković

Izvod iz kreševljakovićeve knjige o starim bosanskim gradovima. Izdvojeni su gradovi u Ljutočkoj dolini. Cjelokupna knjiga se mođe procitati ovdje.

Advertisements

Dzenaza Rami i Kadi Alivuk 19. maja na mezarju Đule

Lobanja Rame Alivuk, ubijenog u Dulibi 24. 09. 1992. godine.
Lobanja Rame Alivuk, ubijenog u Dulibi 24. 09. 1992. godine.

Dženaza Rami i Kadi Alivuk biće obavljena sutra  19.05.2012. godine u 17 h u Orašcu na mezarju Đule.
Ramo i Kada su ubijeni  24. septembra 1992. godine u Dulibi od strane lica koja su pravomoćno osuđena i koja su priznala izvršenje zločina. U toku sudskog postupka ubice su priznale i pokazale mjesto gdje se nalaze posmrtni ostaci Rame i Kade.

Nakon ubijanja 22 i 23. septembra 1992. godine u Orašcu i Duljcima, Ramo i Kada su pobjegli u Rajnovce. Tu su ih zločinci našli, potrpali u auto i odveli u Dulibu. Istjerali su ih iz auta, i naredili im da siđu sa asfalta nekoliko metara prema potoku. Nakon toga su im pucali u leđa i tu ih ubili. Zločinci su nakon toga otišli u Kulen Vakuf i na terasi Medinog kafića “proslavili” srpsko junačko djelo. Zločinci su se poslije toga ponovo vratili na mjesto likvidacije, jer su imali informaciju da se kod Kade i Rame nalazi novac, pa su jos neohlađene leševe i opljačkali. Kod Kade su našli 3.000 DM koje je krila u dimijama. Vratili su se u K.Vakuf da nastave sa slavlje. Starci Ramo i Kada ekshumirani su 2011. godine na mjestu gdje su ubijeni, imali su preko 70 godina.

Identifikovani su putem DNK metode 16.05.2012. godine.

Neka im je vječni rahmet.

Počele pripreme za manifestaciju Ljutočka dolino nikad ne zaboravi 2012

U MZ Orašac i Kulen Vakuf u toku su prepreme za obilježavanje ovogodišnje manifestacije Ljutočka dolino nikad ne zaboravi 2012.

Ljutočka dolino nikad ne zaboravi
Ljutočka dolino nikad ne zaboravi

Na sastanku u MZ održani su prelininarni razgovori, te je raspravljano kako i na koji način učiniti ovogodišnju manifestaciju boljom od prethodnih. U toku je formiranje organizacionog odbora manifestacije koji će onda pripremiti plan i program te financijski plan manifestacije.
Kao i svake godine nezaobilazni događaji će biti:
1. Centranla komemoracija nad Masovnom grobnicom Jama Bezdana na Hrgaru
2. Putem stradanja i spasa, pješački marš od OŠ Orašac do Strbačkog buka.

Podsjećanja radi

srpski agresor, rukovodstvo tzv. srpske općine Bihać, okolni četnici potpomognuti JNA izvršili su etničko čišćenje Ljutočke doline te ubijajući i zatvarajući nedužne ljude na najzvjerskiji način ubili više stotina Ljutočana. Samo u masovnoj grobnici Jama Bezdana četnici su nad Bezdanom streljanjem ubijali Bošnjake, a potom ih bacili u jamu duboku 80 m. Da bi bili sigurni da neće biti svjedoka kamionima su dopremili otrovnu kiselinu i prolili, nakon što su svih 84 Ljutočana streljani i bačeni. Masovna grobnica je pronađena 1997 godine te eshumirano 84 Ljutočana. Nad ovom masovnom grobnicom Ljutočani svake godine obilježavaju ovaj događaj da se ne zaborave zvjerstva bivših komšija Srba i ostalih pripadnika srpskih paravojnih snaga. Kao što je poznato, prije nekoliko prvi zločinci su osuđeni, a procsuiranje drugih zločinaca je u toku.

Agonija Ljutočana počinje 11. juna 1992.god. kada je počeolo etničko čišćenje, ubijanje i pljačka u Ljutočkoj dolini. Da bi se spasili od pomahnitalih srpskih kukavica rukovodstvo odlučuje da se sa cjelokupnim stanovništvo povuče prvo u Basaču šumski prostor povrh mjesta Orašca, a zatim sa cjelokupnim zbijegom dođe do proplanka Radolje. Tokom izvlačenja stanovništva, srpski agresor je nemilosrdnim granatiranjem i vatrom onemogućavao zbijeg i povlačenje nemoćnih ljudi. U tom povlačenju stradalo je više desetina stanovnika.

Nakon neprospavane kišne noći na Radolju počele se pripreme za predaju i daljnju neizvjesnu sudbinu ljudi. Nakon preliminarnih razgovora koji završili sa ultimativnim zahtjevom za predaju, počeo je srpski pir nad ljutočanima. Naime skinuti do pasa svi punoljetni muškarci bili su na čelu kolone, a za njima starci žene i djeca. Nakon predaje na Kliševiću zbijegje poveden prema Strbačkom Buku, gdje se igrom slučaja pojavio Unprofor na lijevoj strani rijeke Une  u mjestu Štrbci (dio R Hrvatske koji je tada bio pod kontrolom pobunjenih Srba).

Viseći most u Štrbačkom Buku iz 1992, simbol stradanja Bošnjaka Ljutočke doline, simbol smrti i života.
Viseći most u Štrbačkom Buku iz 1992, simbol stradanja Bošnjaka Ljutočke doline, simbol smrti i života.

Nakon što su agresori ugledali predstavnike UN-a, počeo je krvavi pir gdje je u logore odvedeno preko 250 muškara, a od kojih se većini gubi svaki trag. Prelaz preko mostau Strbačkom buku značio je put u logor u Donji Lapac, dok je ostanak na desnoj strani Une značio stopostotnu smrt i progon u logore Ripač, Račić, Kamenica i dr.  Oni koji su prešli viseći most kamionima UN-a prebačeni su  u logor Donji Lapac u prostorije neke napuštene  tvornice. Opkoljeni sa svih strana srpskom vojskom Ljutočani su u Donjem Lapcu proveli nekoliko dana u logoru hraneći se konzervama koje je UN dopremao u logor. Tokom agonije u Donjem Lapcu nekoliko puta sprpska vojska je dolazila u logor i tražila i zarobljavala neke od viđenijih ljudi u dolini. Nakon konačnog dogovora UN je ostatak stanovništva trensportirao u Bihać.

13. Juni 1992. Izbjeglički logor u tvornici u Donjem Lapcu. Tvornica u Donjem Lapcu u kojoj je smješteno preko 5500 Bošnjaka Ljutočke doline.
13. Juni 1992. Izbjeglički logor u tvornici u Donjem Lapcu. Tvornica u Donjem Lapcu u kojoj je smješteno preko 5500 Bošnjaka Ljutočke doline.

Većina zarobljenika na Strbačkom Buku završila je u Masovnoj grobnici Jama Bezdana, Jama Tihotina, i druge masovne i pojedinačne grobnice. U znak sjećanja na ovaj ratni zločin, na etničko čišćenje, i zločine nad civilnim stanovništvo Ljutočani obilježavaju ovaj datum kao vječno sjećanje i da se nikad ne zaborave zločini koji su počinjeni 1992. godine.

Slika koja je obišla svijet i pokazala svu tragediju Bosnjaka Ljutočke doline. Alija Bašić silazi sa kamiona UN-a. Kao i 1941. godine i ovaj put napušta Ljutočku dolinu i postaje izbjeglica.
Slika koja je obišla svijet i pokazala svu tragediju Bosnjaka Ljutočke doline. Alija Bašić silazi sa kamiona UN-a. Kao i 1941. godine i ovaj put napušta Ljutočku dolinu i postaje izbjeglica.