Bošnjački ratnici bili su heroji u evropskim vojskama


Članak iz Dnevnog Avaza:

Činjenica da Bošnjaci slabo poznaju svoju historiju razlog je što su često žrtve različitih podvala i još više zabluda, koje, opet, zajedno imaju dalekosežne posljedice po njihovo stanje i poglede prema budućnosti.

Umjesto da su ponosni na ostavštine svoje historije i pregalaštva svojih predaka, Bošnjaci padaju u razne zamke oikofobije, pa se pojedinci nerijetko stide vlastitog imena, imaju strah od vlastitog doma…

Podvizi i junaštvo

Jedna od manje poznatih činjenica u našoj javnosti, pa i u historiji uopće, jeste uloga Bosanaca, odnosno Bošnjaka, u vojskama Evrope, gdje su bili cijenjeni kao izuzetni ratnici. Njihova slava, skrojena junaštvom i plemenitošću, ostala je poznata do današnjih dana u zapadnoj Evropi.

Uvaženi bh. historičar, profesor Filozofskog fakulteta u Sarajevu, prof. dr. Enver Imamović, koji se ovim pitanjem bavio u svojoj knjizi “Historija bosanske vojske”, kaže da je glas o ratobornosti, podvizima i junaštvu Bosanaca koje su ranije iskazivali na evropskim i azijskim bojištima dopro do najudaljenih naroda. Tako su neke evropske države u 18. stoljeću počele raditi na tome da ih imaju u sastavu svojih vojski kako bi od njih stvorili elitne odrede.

Prve takve pukovnije pojavile su se u Poljskoj, jer je ta zemlja imala najgore iskustvo s Bosancima, koji su se tamo borili u sastavu turske vojske u brojnim tursko-poljskim ratovima. Poljski kralj August III sastavio je 1744. godine od bosanskih najamnika jedan puk lake konjice. Vrbovali su ih za veliku plaću. Oni su za Poljake bili simbol hrabrih i vještih kopljanika, pošto su se uvjerili u njihove sposobnosti tokom II šleskog rata od 1744. do 1745. godine. To je bio razlog da je i Pruska (Njemačka) zaželjela imati takve borce. Ona je druga zemlja koja je u svojoj vojsci imala bosanske plaćenike – kaže Imamović za “Avaz”.

Nijemci su Bošnjake kao svoje elitne odrede prvi put upotrijebili u ratu s Poljskom. Zapovjednik im je bio general Ginter (Guenther), a jedno vrijeme ih je predvodio princ od Holštajna (Holsteina).

Kako je u glasniku “Zemaljskog muzeja Sarajevo” iz 1899. godine pisao Franjo Gente, koji se prvi bavio ovom temom, “svoje divljenje i visoke ocjene o bosanskoj pukovniji iznio je i ruski general Suvarov kada se sastao sa pruskim generalom Ginterom”.

– Junački podvizi i besprimjerna ratobornost koju su Bosanci iskazivali u ratnim okršajima donijeli su im naslov najbolje konjičke pukovnije u pruskoj vojsci. To je bio povod da Holandija i Danska, također, oforme bosansku pukovniju. Prvi komandant danske bosanske pukovnije bio je maršal princ Karlo Hesenski – ističe Imamović.

Naziv “bosanski” i “Bošnjaci”, dodaje Imamović, ušao je u vojnu terminologiju ondašnje Evrope kao opći vojni pojam za sve ono što najbolje resi jednu jedinicu, a to je: junaštvo, borbenost, požrtvovanost i odanost.

Bošnjacima se tako u vojskama Poljske, Pruske, Bavarske, Danske i Austro-Ugarske između 17. i 20. stoljeća nazivaju odredi konjanika-kopljanika (lancera), odnosno odredi lakih konjičkih pukovnija, takozvanih husara. To je “bila tradicionalna taktika antičkih Germana, odnosno gotskih ratnika u borbama i sukobima s armijama Rimske imperije”.

Kako u svom djelu piše Johann David von Dzingel, za odrede Bošnjaka u pruskoj vojsci za vrijeme kralja Fridriha Velikog u 18. stoljeću se pouzdano zna da su bili “djelimično bosanskog porijekla, a da su svi isključivo bili vjernici, muslimani”.

Kako navodi ovaj autor, tvorac i predvodnik prvog bošnjačkog odreda u pruskoj vojci bio je porijeklom Albanac po imenu Serkiz! Na pitanje zašto svojim odredima daje baš ovo ime, odgovorio je doslovno: “Naše komšije Bošnjaci su nenadmašni konjanici…”

U jednoj drugoj starijoj njemačkoj enciklopediji (Lajpcig, 1824.) navodi se, pored ostalog, da su Bošnjaci nosili uske čakšire, laganu kožnu obuću i tijesne jeleke, kako bi se u trku mogli lakše baciti na konja.

S obzirom na to da se bosanski način bojevanja, naoružanje, vjera i običaji nisu mogli dovesti u sklad s ondašnjim evropskim normama i vojnim pravilima, bosanski plaćenicu su u evropskim vojskama bili u svemu autonomni. Bilo im je dozvoljeno da se u bitkama bore na svoj način, da u napadu konjicom navaljuju u “čoporu”, što je bilo neshvatljivo za evropske taktičare onog vremena. Efekt njihove borbe bio je, međutim, takav da su regularne konjičke jedinice u tim zemljama i same počele primjenjivati bosansku taktiku. Posebno je isticana njihova plemenitost, odnosno viteštvo – konstatira Imamović.

Bosanske jedinice u evropskim vojskama nosile su nazive “Zastava Bošnjaka”, “Zbor Bošnjaka”, “Bosanski eskadron” i slično.
U tekstu o Sasko-poljskoj pukovniji Bošnjaka iz “Glasnika Zemaljskog muzeja” od 1. oktobra 1902. godine do kojeg smo došli, Franjo Gente (Genthe) navodi da je “naprasna pojava muslimanskih kopljanika, takozvanih Bošnjaka, u pruskoj vojsci prilikom II šleskog rata (1745.), izazvala je s vremenom, doduše, mnogo rasprava”, no one, konstatira Gente, “sadrže samo malo vijesti o uzrocima, s kojih su ovi tuđinci stupili u prusku vojsku”.

Gente daje detaljno objašnjenje okolnosti koje su dovele do uvođenja Bošnjaka u sastav evropskih vojski:

Kopljanici jahači

Godina 1745. postaje zanimljiva stoga što se tada po prvi put nakon uvedenja pušaka upotrebljuje vanredno velik broj kopljanika jahača, što su pripadnici Islama pretežniji i što se koplje i ime Bošnjak udomljuje u evropskim vojskama – piše Gente u tekstu koji je nastao prije 109 godina.

Bošnjačka pukovnija, prema Genteu, bila je “najznamenitiji dio vojske”. Njenim zapovjednikom imenovan je nekadašnji saski časnik, pukovnik Ignjatije Mazani pl. Slavedin, po “imenu Poljak, Mađar ili Hrvat”.

– Najosebujniji dio cijele konjice nepobitno je bošnjačka pukovnija. Ja držim, na osnovu mojih istraživanja, da oznaka “Bošnjak” pripada jedino onim unajmljenim kopljanicima koji su porijeklom iz Bosne. …Cjelokupnom pisanom materijalu glavnog državnog arhiva u Dražđanima (Dresden), koji se odnosi na sasko-poljske ulane, nalazi se samo u godini 1743. mjesto, koje spominje unajmljenje turskih Bošnjaka za saksonskog kneza (Comte de Saxe) i osnivanje Mazanijeve, kasnije Ostenove bošnjačke pukovnije u god. 1744. i 1745. godine – piše Gente.

Njihov izgled izazivao je divljenje i strah

Ljetna uniforma

Uz konjičko koplje koje su vratili na evropsko bojno polje, osnovno oružje svakog bošnjačkog plaćenika bila je sablja, o pasu su imali nekoliko kubura, a onda i neizostavni nož (handžar). Svaki od njih je, veli profesor Imamović, imao rasnoga ata gizdavo i raskošno okićenog, kakvi su bili i njihovi gospodari.

– Njihov zastrašujući izgledi pojava su kod suvremenika istovremeno izazivali i divljenje i strah – navodi Imamović.

Alija, Petar, Aleksandar, Osman…

Gente ukazuje da je časnički kor bio sastavljen na ovaj način: Pukovnik Mazani pl. Slavedin, major Zihlinski, ađutant Černjita (Czernytta).

Satnici: Serkiz (Bošnjak), Aleksander (Bošnjak), Ivan Bosniak (Bošnjak), pl. Gordon, Jan Skoric (Skoryc).

Štapski satnici: pl. Pjetrovski (Pietrowski), pl. Rab (Raab), poručnik Kepski. Poručnici: Alija (Bošnjak), Petar Bosniak (Bošnjak), Teodor de Morica (Bošnjak), Georjevo (Bošnjak), Panagoti (Panagotti, Bošnjak).

Zastavnici (Fähnrich): Osman (Bošnjak), Vitkovic (Wittkowic, Bošnjak), Mjekulu (Miekulu), Kotaj (Kottay).

Zanimljivo je primijetiti da su kao Bošnjaci navođeni i bosanski katolici i pravoslavci.

Velika slava Bošnjaka

– U pruskoj vojsci ime Bošnjak steklo je velike časti i gotovo pola stoljeća nosila je to ime jedna od najsjajnijih pukovnija. Gotovo sve pruske ulanske pukovnije vuku podrijetlo od četa Serkizove Pjetrovskijeve iz nekadašnje “poljsko-sasko-bošnjačke pukovnije”. Bošnjacima ima zahvaliti što se je koplje uvelo u prusku, a kasnije i u cijelu njemačku vojsku. Po pruskom uzoru je kasnije (početkom 19. stoljeća) Danska ustrojila kor Bošnjaka, ali je već poslije nekoliko godina raspustila svoju bosansku eskadronu koju su poput Pruske pridijelili jednoj husarskoj pukovniji. Poslije nailazimo još na jednu kratku vijest iz Kurlandije o ustrojenju jednog bošnjačkog kora u 18. stoljeću; može biti da je on nastao uvrštenjem otpuštenih pruskih Bošnjaka – zaključuje se u Genteovom tekstu.

Nosili su crvene lente i fesove

Zimska uniforma

U sklopu danske konjice 1790. godine Bošnjačka divizija prilično se razlikovala od ostalih jedinica. Skoro sve osoblje su bili Danci, ali su se odijevali u svijetloplave uniforme orijentalnog izgleda (husarska boja) i crvene kapute (Chupa) za zimsko vrijeme.

Umjesto pojaseva, nosili su crvenu lentu i crvene fesove s polumjesecom i svijetloplavim perom koji su prekrivali bijeli turban. Danska je zamišljala da ratnici trebaju ovako izgledati. I oni su bili naoružani kopljima.

Bošnjačka divizija imala je garnizon u gradu Koege, 30 kilometara udaljenom od Kopenhagena, i mirno je živjela. Godine 1808. kralj Frederik VI promijenio je ime Šeste bošnjačke divizije u diviziju “Uhlan” i dao im manje egzotične uniforme.

Izvor: Dnevni Avaz

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s