U Ljutočkoj dolini klanjana dženaza za 34 nevino ubijena Bošnjaka


Na školskom igralištu u Orašacu, danas je klanjana dženaza i obavljen ukop na mezarju Duliba za 34 ubijena Bošnjaka za vrijeme veliko-srpske agresije 92-95. Sve žrtve ekshumirane su iz masovne grobnice Bezdana, a identificirane u centru Šejkovača u Sanskom Mostu. Sa područja Orašca i Kulen Vakufa je danas je klanjana dženaza za 27 žrtava, dok je sedam iz općina Cazin i Velika Kladuša.

Dženazu, kojoj su pored brojne rodbine i prijatelja, prisustvovali i predstavnici kantonalne i općinske vlasti, predvodio je muftija bihaćki Hasan ef. Makić. Ovo je treći put u Ljutočkoj dolini, da su na istom mjestu ukopana tri brata, ubijena u protekloj agresiji. Prije samog klanjanja dženaze ispred porodica nevino ubijenih obratio se Ibrahim Begić čije obraćanje ovdje prenosimo u cjelini.

Poštovane porodice žrtava genocida, dragi roditelji, djeco, poštovani prisutni!

U ime porodica i organizatora ove dženaze nevino ubijenim Bošnjaka želim reći nekoliko rečenica.  Ljutočka dolina je danas mjesto tuge i bola jer ispraća 34 šehida, nevino ubijene žrtve velikosrpske agresije.

Ova 34 šehida ekshumirani su iz masovne grobnice jama Bezdana pronađene na lokalitetu Hrgara. Iz ove grobnice ekshumirani su posmrtni ostaci 83 žrtve, do sada su identifikovane 64 osobe. Iz ove grobnice ekshumirani su posmrtni ostaci djevojčice od 3-4 godine. Nažalost do danas nije utvrđen identitet za sve nevine žrtve pomračenih fašističkih umova. Na području općine Bihać do sada su ekshumirane  4 masovne grobnice u kojima su pronađeni posmrtni ostaci 151 ubijene osobe ali i više desetina pojedinačnih i zajedničkih grobnica.

Danas klanjamo dženazu za 34 šehida koji su bili zatočeni u logorima Ripač i Račić a koji su ubijeni u julu 1992. godine. Ubijeni su samo zato što su bili Bošnjaci-muslimani. Ubijanje ovih nevinih žrtava vršeno je na najužasniji način, ubijani su vatrenim oružjem, tupim predmetima, bacani su živi u jamu od preko 80 metara dubine. Pokušavajući prikriti zločine ubice su u jamu bacali burad sa kiselinom kako bi uništili tragove užasa. Mnogi od vas su svjedočili ekshumaciji i vidjeli poveze na rukama, vidjeli ste veliki ekser zabijen u koljeno Hazima Delića. Vidjeli ste rupe od metaka na lobanjama, svjedočili ste užasu. Pitamo se i danas kako ljudski mozak može da smisli takve zločine. Čitav dan je trajalo ubijanje na Bezdani. Ubijali su zajedno braću, pred očima očeva ubijali su sinove, očevi su gledali kako im ubijaju djecu da bi i oni kasnije bili ubijeni.

Poštovani prisutni, iz ove škole koju vidite, većina ubijenih kojima danas klanjamo dženazu je odvezena u logore 13 i 14 juna 1992. godine. Ispred ove škole posljednji put su majke vidjele svoju djecu, muževe, posljednji put su djeca vidjela svoga babu. I danas sa ovog mjesta mi na vječni počinak ispraćamo svoje najmilije. Klanjamo im zajedničku dženazu jer su porodice željele da ih zajedno ispratimo jer su zajedno i ubijeni.

Danas ispraćamo tri brata Mešu, Hasu i Fudu Seferovića, ispraćamo zajedno oca i sina Hasana i Ermina Džaficu, ispraćamo Muhameda-Bega i njegovog sina Asmira Vojića. Danas klanjamo dženazu petorici Vojića, četvorici Seferovića, trojici Dedića, klanjamo dženazu šehidima iz općine Bihać, Cazin i Velika Kladuša.  Danas Bešir Lipovača i njegova braća i sestre ispraćaju svoga babu Rifeta, a ostali su 1992. godine i bez majke. Odrasli su uz svoju nanu.  208 djece iz Ljutočke doline odraslo je bez jednog ili dva roditelja. Odrasli su bez roditeljske ljubavi, bez babine i majčine zaštite. Ali danas većina njih su dobri i uspješni ljudi, završavaju ili su završili su škole.

Draga braćo i sestre i danas se pitamo kome su bili krivi ovi ljudi, zašto su ubijeni. Pitamo se kako su zločinci mogli ubiti našeg dragog i omiljenog nastavnika Muhameda-Bega, čovjeka koji nas je učio dobru, koji je velik broj generacija izveo na pravi put. Ubili su Bega, njegovu suprugu Seniju, sina Asmira i kćerkicu Aldinu. Danas klanjamo dženazu Begu i Asmiru, Senija je već ukopana u šehidskom mezarju Duliba, nažalost posmrtnih ostataka Aldine nema, tako da će će ostati jedno prazno mjesto u Dulibi i za nju.

Naše komšije, drugovi i kumovi odvodili su u logore, bili čuvari i mučitelji, ubijali su. Tih dana juna nije bilo komšija, kumova i drugova, ljudskost je zamijenjena mržnjom, prijateljstvo i drugarstvo tih dana je umrlo. Pripadnici srpskih paravojnih i parapolicijskih jedinica iz Rajnovaca, Martin Broda, Drvara, Bihaća, Bosanskog Petrovca, Knina iz Like napali su goloruko civilno stanovništvo i kršeći međunarodno humanitarno pravo, pravila i običaje rata izvršili strašne zločine.

Do sada niko nije odgovarao za zločine nad Bošnjacima i Hrvatima počinjene na području općine Bihać. A upravo sa ovog mjesta vidimo šlolu koja je bila logor u kojoj je ubijen starac Omer Kasić,  vidimo ostatke minirane i spaljene džamije.

Sa ovog mjesta, po ko zna koji put tražimo pravdu, tražimo odgovornost za počinitelje ovih zločima. Tražimo od Tužilaštva i suda BiH u čijoj je nadležnosti procesuiranje ratnih zločina da urade svoj posao. Mi  smo svoje uradili dali smo potrebne materijalne dokaze, svjedočili ali do danas nemamo nikakvih rezultata.

Istovremeno pozivamo predstavnike izvršne, sudske i zakonodavne vlasti kantona i općine Bihać da nam pomognu na putu traženje i zadovoljenja pravde za nevino ubijene žrtve velikosrpske agresije.

Molim dragog Boga da ovim nevino ubijenim podari Dženet, njihovim porodicama sabur, a nama ostalim da sjećanje na sve nevino ubijene ostane vječno.

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s