Uz 274 godine od bitke pod Ostrovicom


Boj pod Ostrovicom (iz knjige Enesa Pelidije BANJALUČKI BOJ iz 1737 uzroci i posljedice

Pogled na Ostrovicu iz Kulen-Vakufa

Napad austrijske vojske na zapadne granice Bosanskog Ejaleta započeo je 12.jula 1737 godine. Jedinice pukovnika Raunaha koje su brojale oko 4 000 ljudi i pet topova, kod Dobrog Sela prešle su austrijsko – osmansku granicu. Opredjeljenje da baš na tom mjestu pređe u napad, pukovnik Raunah nije slučajno odabrao. On je ranije od svojih konfidenata saznao da posade Ostrovice, Kulen-Vakufa i Havale ne prelaze više od 300 ljudi. Zato je forsirao napade da u što kraćem roku osvoji tvrđavu. Znajući da napadaču ne mogu pružiti otpor, branioci su zatražili pomoć od bosanskog namjesnika. I ovog puta vezir Ali-paša bio je brz i konkretan. Odredi iz Jezera, Prusca i Travnika pošli su u pravcu Ostrovice, pod komandom ćehaje čauša Osman-paše, sina Ali-paše Skopljaka, koji će zbog ratnih zasluga dobiti i zvanje gazije. Jedan od značajnijih vojnih zapovjednika ovih osmanskih odreda koji su išli u pomoć Staroj Ostrovici, bio je i bivši zvornički kapetan Mehmed-beg Fidahić. Na putu prema Staroj Ostrovici ovoj vojsci su se pridružili i krajišnici iz ( Bosanskog ) Novog i Bihaća. Oni su se glavnini ovih trupa pridružili kod Bilajskog polja koje je bilo udaljeno od opkoljene Stare Ostrovice sat i po hoda. Pravac kretanja sultanove vojske koja je išla u pomoć opkoljenoj posadi Ostrovice, odabran je da se onemogući jedinicama napadača povlačenje u pravcu današnje Hrvatske. Po procjenama tih zbivanja, ukupne vojne snage sultanove vojske na ovom dijelu fronta brojale su oko 5 000 ljudi.

Južne zidine Stare Ostrovice

I dok im je pristizala pomoć, branioci su napadačima pružali žilav otpor. Na tom prostoru austrijsku vojsku činili su za rat sposobni ljudi mobilizirani iz Like, Karlovaca o Osijeka. O njima piše stanovništvo Ostrovice travničkom veziru u svom mahzaru poslanom 18. rebiu-l-evvela 1150., tj. 16.jula 1737.godine.

Zapovjednik ove tvrđave bio je Mehmed-beg Kulenović. On se pokazao kao izuzetno sposoban vojni zapovjednik. Na vrijeme je mobilizirao cjelokupno stanovništvo.“ Osim muskaraca, koji se ubrajaju u borce, i žene su, po starom bosanskom običaju, prilazile s oduševljenjem i, bacajući sa sebe žensku odjeću, oblačile se u ratnu i pojavljivale su se na bojnom polju. Stavljale su na glavu posebne kalpake i oblačile čakšire, pa su, hitajući okretnim i brzim koracima, nastupale u bojne redove, da bi se našle u akciji. Odred gore spomenutih žena sačinio je pred očima neprijatelja zastrašujuće redove okićene svijetlim oružjem koje borci koriste dok su im se u rukama presijavali vrhovi kopalja, oklopi raširenih ždrijela, paluši ( kratki mačevi ), umočeni u otrovnu kiselinu, s mačevima koji su poput povećavajućeg stakla blještali u očima neprijatelja. One su se držale hrabro i junački.

Drugi neborbeni dio stanovništva Stare Ostovice također je indirektno učestvovao u odbrani. Oni su donosili municiju i oružje na odbrambene položaje, pazili i liječili ranjene, spremali hranu, donosili vodu i time braniocima u velikoj mjeri olakšavali borbu. No, kako je vrijeme prolazilo, i pored nesebičnog požrtvovanja, strah i nesigurnost se polahko uvlače kod pojedinaca, a vremenom i grupa. Takvih je bivalo sve više.

Zapadne zidine sa hendekom ispred dubokim i širokim 6x4 m

U takvim okolnostima, kada se zrno sumnje u uspješnu odbranu sve više uvećavalo, stigla je vijest o dolasku vojne pomoći. Branioci su se još više obradovali kada su saznali da su se tim odredima pridružili i krajišnici iz ( Bosanskog ) Novog i Bihaća. O dolasku svježih trupa saznalo se i u redovima napadača, te su im pošli u susret. Do neposredne borbe došlo je 22.jula 1737. godine kod Bilajskog polja. Bitka je trajala pet sati. I jedna i druga strana pokazale su hrabrost i veliku vojnu vještinu. Zbog toga je u ovom boju bilo dosta žrtava.

Poslije početne neizvjesnosti, vremenom su branioci Bosne preuzimali inicijativu. Jedan od osnovnih motiva za njihovu pobjedu je što su branili svoje porodice, rodna mjesta i krajeve u kojima su stoljećima živjeli. U bici na Bilajskom polju život su izgubila 603 austrijska vojnika, osam oficira, među kojima i pukovnik Raunah. Branioci su zarobili još jednog oficira, grofa Ferenca i 24 vojnika. Posebno im je od velike koristi bio bogat ratni plijen – topovi, municija i druga ratna oprema, te veće količine hrane.

Osmanska strana imala je velike gubitke. Po mletačkim izvještajima u boju na Bilajskom polju poginulo je oko 1 000 branilaca. Među uglednijim i značajnijim ličnostima na osmanskoj strani život su izgubili: Osman-beg Alipašić, Mehmed-beg Kovačević, dva brata begovske porodice Kulenovića, Mehmed Ćehić, spomenuti Salih-aga, te mnogi drugi. Za ovu izgubljenu bitku austrijski zapovjednici krivili su sultanove kršćanske i hrišćanske podanike koji su se borili u redovima branilaca. Vijest o pobjedi na Bilajskom polju pročula se u svim krajevima Bosanskog ejaleta. To je unijelo još više samopouzdanja u redovima branilaca.

Pogled na Havalu sa Ostrovice

Upravo tih dana kada su veziru u Travniku stizale povoljne vijesti o uspješnoj odbrani Zvornika, Stare Ostrovice i nekih drugih mjesta, velike austrijske oružane snage kretale su se u pravcu Bihaća. Prema ranije napravljenom ratnom planu, 2 000 oficira i vojnika pod neposrednom komandom generala Herberštajna kretao se prema Bihaću, te imao manje vojne okršaje sa posadama Ačca i Brekovice. Drugo odjeljenje prodiralo je u pravcu Drežnika, treće do Cetingrada. Cetingrad i tvrđavu general Herberštajn je opkolio 21.jula 1737. godine i odmah počeo sa artiljerijskim napadom želeći da ga što prije osvoji.

Austrijske jedinice koje su prešle granicu Bosanskog ejaleta kod Gline, bile su pod neposrednom komandom hrvatskog bana Josipa Esterhazija. Ova vojska je došla sa svojim glavnokomandujućim do Bužima 25.jula i sa svih strana opkolila tvrđavu.

Međutim, svi vojni pokreti i borbe koje su se tih julskih dana vodile na tlu bosanskog fronta, bili su od manjeg vojnog i političkog značaja u odnosu na dešavanja na centralnom dijelu fronta kod Banja Luke. Sa glavninom trupa pred ovim gradom i tvrđavom bio je princ Josip Hildburghausen. Tu je trebalo da se odluči sudbina Bosanskog ejaleta.

Enes Pelidija BANJALUČKI BOJ iz 1737 uzroci i posljedice

One thought on “Uz 274 godine od bitke pod Ostrovicom

  1. Eh, da nije bilo Ljutočana, obrane Ostrovice i pobjede na Bilajskom polju, tko zna što bi bilo pod Banjalukom.
    Inače vrlo fin tekst.

    Ponekad si mislim, da nema Ljutočana, tko zna što bi bilo od te Bosne.
    Prvi reis – Kulen Vakuf
    Najveći bošnjački epski junak Tale – Orašac
    Prvi Kulin poslije bana – Kulin kapetan – Prkosi
    Dolina heroja – Ljutočka dolina
    Horda pomahnitalih muslimanskih fanatika – Kulen vakuf
    Najbolja rakija – Ljutočka rosa – Kulen Vakuf
    Komandant bosanske vojske – Mujo Hrnjica (od oraških Hrnjica, na pečalbi u Kladuši)
    Prvi sastav Bihaćke brigade – ljutočke mjesne zajednice
    Najjužnija munara na zapadu – džamija Ahmedija – Kulen Vakuf

    Toliko o manjem značaju Ljutočke doline :))

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s