Manifestacija ” Ljutočka dolino nikad ne zaboravi 2011”

10, 11 i 12 Juna 2011 godine održava se petnaesta po redu manifestacija „Ljutočka dolino nikad ne zaboravi“, gdje se mještani Orašca i Kulen Vakufa u općini Bihać prisjećaju svojih najmilijih koji su nedužni mučeni u logorima Ripač, Prekaja, Kozila i Kamenica, te potom bačeni u masovne grobnice u jame Tihotina i Bezdana i na druga pronadjena mjesta zločina.

15. Juni. 1992. godine UN kamioni sa izbjeglicama sližu u Bihać
13. Juni 1992. Logor u Donjem Lapcu

11. juna 1992. godine srpske paravojne snage i četnici udruženi, kao dio projekta Velike Srbije odlučili da poubijaju, rasele, istjeraju i opljačjaku preko 5000 stanovnika Ljutočke doline, da ih protjeraju zauvijek sa svojih ognjišta. Na Kurban Bajram 11. Juna 1992. godine počeo je progon ljutočana. Zbijeni u zbjegove većina ih je pobjegla na proplanak Radolje nekoliko kilometara od MZ Orašca, gdje su bili opkoljeni od četničke vojske. Nakon zarobljavanja četnici su počeli svoj ubilački pir, te preko 250 muškaraca izdvojili iz mase, a većina odvedenih više nikad nisu vidjeli svoje najmilije. Kataklizma ljutočana traje 4 dana dok ih nisu snage UN prebacile na slobodnu teritoriju Bihaća.

11. Juni 1992. Ljutočani u zbijegu

Četnici su tokom 11, 12, 13, i 14 Juna, sistematski poubijali i pozarobljavali sve najuglednije ličnosti Ljutočke doline i mjesnih zajednica. Zarobili su i potom ubili ulemu i pripadnike islamske zajednice,   komandira policije, nastavnike, pripadnike rezervnog sastava policije, političko rukovodstvo mjesnih zajednica i sve viđenije i školovanije ljude iz doline. Na taj način četnici su željeli da ovaj kraj nikad više ne bude ono što je nekad bio, da mu unište ono najvrednije.

Nažalost većim dijelom četnici su uspjeli u namjeri, ubili su i u logore odveli preko 250 ljudi, a nakon junskih dana, sistemski istrijebili i starce i nemoćne koji su ostali poslije junskih dana ostali u ljutočkoj dolini. Naime Septembra 1992. godine, nakon neuspijele četničke ofanzive, kao odmazdu četnici su ubili i potom spalili preko 28 starih i nemoćnih ljudi.

Ruta marša "Put stradanja i spasa"

Manifestacija Ljutočka dolino nikad ne zaboravi 2011, prisjeća se nedužno ubijenih i trga od zaborava našu prošlost da bi u stvari bili siguni da se ona nikad više ne ponovi. Kao dio manifestacije održaće se mirni protesti ispred Tužilaštva USK kako bi na simboličan način protestovali, jer niko od zločinaca nije procesuiran ni optužen.

U prilogu donosimo program ovogodišnje manifestacije.

PLAN AKTIVNOST OBILJEŽAVANJA MANIFESTACIJE „LJUTOČKA DOLINO NIKAD NE ZABOAVI 2011“

Aktivnost

Datum

Mjesto

             I      DAN    
1 Polaganje Prvoj žrtvi 1992. god. uLjutočkoj dolini 10.Juni. 2011 u 11:00 Demirovića Brdo
2 Veliki školski sat 10.Juni. 2011 u 12:00 OŠ Kulen Vakuf Orašac

          II      DAN    
3 Posjeta logorima Kamenica i Prekaja 10.Juni. 2011 u 10:00 Kamenica i Prekaja Općina Drvar
4 Centralni događaj Komemoracija i tevhid na Jami Bezdana 11.Juni. 2011 u 11:30 Hrgar
5 Mirni protesti ispred Tužilaštva USK 11. juni. 2011 u 9:30 Gradski trg u Bihaću
6 Učenje Fatihe na Šehitlucima u Dulibi 11. Juni. 2011 u 12:30 Duliba
            III       DAN    
7 Marš „Put stradanje i spasa 2011“ 12. Juni 2011 u 11:00 OŠ u Orašcu
 
Advertisements

Avazov članak o svjedočenju u slučaju Dronjak

Denevni avaz je objevio članak u slučaju Dronjak i postupanju sa logorašima u logorima oko Ljutoče doline. Članak prenosimo u cjelosti.

Svjedok Emir Demirović: Ratko Dronjak me je udario u lice

10. juna 1992. godine zarobljen i odveden u logor Vrtoče, iz kojeg je premješten u Osnovnu školu “Slavko Rodić” u Drvaru

Svjedok Tužilaštva BiH na suđenju Ratku Dronjku, optuženom za zločine počinjene na području Drvara, Emir Demirović ispričao je danas pred Sudom BiH da ga je optuženi jednom udario u lice.

Emir Demirović, bivši pripadnik rezervnog sastava Vojne policije Armije BiH (ABiH), kazao je da je 10. juna 1992. godine zarobljen i odveden u logor Vrtoče, iz kojeg je premješten u Osnovnu školu “Slavko Rodić” u Drvaru, gdje je proveo oko 13 dana, javlja BIRN.

“Zatvorili su nas u jednu prostoriju u kojoj nije bilo ni zraka, ni svjetla, niti ikakvih uslova za život. Nakon što bi vojska završila s jelom, nas bi izvodili na ručak, ali svaki dan je ostajao neko od vojnika da nas provocira i gađa konzervama. Bilo je teško, svaka noć je bila gora i gora”, kazao je svjedok, dodavši da je nakon toga odveden u logor na Prekaju, te u Kozilak.

Dva mjeseca kasnije, kako je naveo Demirović, došli su vojni kamioni kako bi ih prebacili u logor Kamenica, i tada je zadobio “strašan udarac u lice” od osobe za koju je kasnije saznao da se zove Ratko Dronjak.

Dronjak se tereti za organiziranje protivzakonitog zatvaranja civila i ratnih zarobljenika Bošnjaka i Hrvata u logor Kamenica i Osnovnu školu “Slavko Rodić” od 1992. do 1995. godine.

U tim objektima, kako stoji u optužnici, civili i ratni zarobljenici bili su izloženi mučenju, premlaćivanju, ubijanju, te nečovječnom postupanju i prisiljavanju na prinudni rad.

Opisujući uvjete života u logoru Kamenica, svjedok je kazao da je odnos stražara prema zarobljenicima tokom dana bio normalan, ali da su noći bile “teške”, jer bi tada ljude “izvodili vani i tukli”.

“Jednog dana pri povratku iz Drvara, gdje smo obavljali fizičke poslove, Dronjak mi je dao pola kutije cigareta i pitao me jesam li ja onaj kojeg je udario. Rekao mi je da je to bilo iz revolta”, kazao je Demirović.

Mahir Ljubijankić, drugi svjedok koji je saslušan na ovom ročištu i bivši pripadnik ABiH, ispričao je kako je zarobljen i odveden u logor Kamenica, u kojem su stražari svakodnevno tukli zatvorenike.

“Nekada su nas dijelili u dvije grupe i tjerali da se međusobno udaramo, a jednom su nas odveli iza zgrade i tukli palicama. Mene je jedan stražar odveo u stranu, stavio mi ruku na panj, uzeo sjekiru i rekao da kažem šta smo im trebali uraditi kada smo krenuli u akciju. Nisam imao šta da kažem, nakon čega mi je stavio glavu na panj i udario me u kičmu, tada sam izgubio svijest”, prisjetio se Ljubijankić.

On je naveo da je u logoru bilo i ubistava, ali da on ne poznaje stražare koji su vršili premlaćivanja i ubistva, kao ni upravnika logora Kamenica.

Naredno ročište zakazano je za 26. maj ove godine, kada je planirano saslušanje dvaju svjedoka Tužilaštva BiH.

Izvor: avaz.ba

Mujo Begić odbranio doktorsku tezu

Danas je na Pravnom fakultetu u Bihaću bilo svečano. Naime pod mentorstvom prof. dr. Muje Demirovića Ljutočka Dolina dobila je još  jednog doktora nauka. Radi se o našem Muji Begiću, čovjeku koji je cijeli svoj akademski život posvetio otkrivanju istine o agresiji na BiH i stradanju Bošnjaka ne samo Ljutočke doline ne i cijele Bosanske Krajine. Teza pod nazivom “Pravno politički aspekti stradanje Bošnjaka Bosanske krajine s posebnim osvrtom na masovne gribnice i logore” uspješno je danas odbranjena pred petočlanom komisijom od istaknutih profesora. Komisija je bila u sastavu od prof. dr. Simovića, prof. dr. Čaušević, prof. dr. Djelme, te prof. dr. Petrovića kao predsjednika komisije te prof. dr. Muje Demirovića kao mentora.

Ovom prilikom dr. Muji Begiću želimo puno sreće i uspjeha i daljnjem naučnom radu!