Ljutočani znaju kako naučiti lekciju


Članak iz Unsko-sanskih novina KRAJINA 18.Juni 2010, piše Safet Zulić:

Safet Zulić
Safet Zulić

Moram priznati, dok sam se penjao uz Basaču pored starog oraškog grada, na momenat sam se pokajao što krenuh na ovo, za mene, ipak naporno putovanje. Godine su teže od ruksaka na leđima. Ali odustajanja nema, jer znam da nisam krenuo planinariti. Hoću nešto da znam, hoću nešto konačno da saznam. Ništa nikog ne moram pitati, jer putovanja i druženja često daju najbolje odgovore.

Krenuli smo ispred škole u Orašcu odakle su se prije osamnaest godina mnogi ljutočani, bježeći od podivljalog zla, uputili putem stradanja i spas, preko brda Basaće prema Štrbačkom Buku, pa onda preko mosta i Une, uz pomoć snaga UNPROFOR-a prema nikad ne pokorenom gradu Bišću. Na žalost, svi Unu ne prođoše. Mnogima Ljutočanima to bijaše samo put stradanja. Na Radolju, širokoj i proljećnim cvijetovima ušaranoj livadi, iznad jedne lokve Ljutočani su, u znak sjećanja i pamćenja, da se nikad ne zaboravi, podigli spomen-ploču. Jusuf Hodžić je bio star samo osam dana kada ga je na ovom mjestu mati Vahida podojila i mlijekom vlastitim se zaklela da će njen Jusuf znati čuvati pamćenje na ove dogđaje.

Jusuf je otrkrio spomen-ploču .

Sada mi je jasno da sam zbog ovog trenutka krenuo na ovaj put. Saznao sam ako ne potpunu istinu, onda barem dio nje. Vrijeme jeste razarajući faktor i guta pamćenja samo onih kojima do pamćenja nije stalo. Ne pamti se prošlost samo zbog patnji i iskušenja kroz koje se prođe, ona se mora pamtiti zbog toga da se kroz slične, ili još gore patnje i iskušenja ne bi ponovo prolazilo.

Ljutočani pokazuju kako se treba boriti protiv zaborava. Ljutočani još uče kako se pamti. Ljutočani znaju kako naučiti lekciju. Imaju i dobre učitelje.

– Jusufe, pitao sam ga. – Je li ti jasno šta ti se dogodilo prije osamnaest godina?

– Jasno mi je šta mi se dogodilo, ali mi nije jasno zašto mi se dogodilo?!… – odgovorio je.

Ni meni nije posve jasno, pomislio sam i produžio sa svojim prijateljem Ismetom prema Buku. Nakon kraćeg sata istorije i odmora, valja pored Une nazad. S pogledom na nju i odmarajući oči u njenoj veličanstvenoj ljepoti, izdržah do Orasca. I dogodine ću, ako se bude živo i zdravo.

Safet Zulić

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s