Naseljavanje Ljutočke doline i osnivanje kapetanije Stara Ostrovica

Karlovački mirovni ugovor (1699.) donio je brojne promjene na prostorima evropskog dijela Osmanskog carstva. One su se manifestirale u velikim teritorijalnim gubicima, te različitim državnim i društvenim sferama života. Posebno se to osjećalo u pograničnim mjestima. Umjesto dotadašnjih vojnih planova o teritorijalnom širenju Carstva na prostorima zemalja srednje Evrope, nove okolnosti tjerale su osmanske vlasti da iz ofanzivnog pređu u defanzivni položaj. Ovakva promjena stanja imala je direktnog uticaja i na Bosanski ejalet. Odlukama mirovnog ugovora u Srijemskim Karlovcima, Bosanski ejalet je ostao bez teritorija na prostorima Like, Korduna i Dalmacije. Iako se u XVII stoljeću ova osmanska pokrajina graničila jednim dijelom sa teritorijama Habzburške monarhije i Mletačke republike, ta granična linija je od 1699. godine znatno proširena. Drugi važan element koji je uticao na cjelokupno stanje Bosanskog ejaleta prvih decenija XVIII stoljeća bio je dolazak relativno velikog broja muslimanskog stanovništva sa prostora koji su pripali članicama Svete lige (Habzburškaoj monarhiji i Mletačkoj republici).

Po nekim procjenama bilo je oko 130 000 izbjeglica sa prostora Ugarske, Slavonije, Like i Dalmacije. U promjeni odnosa političkih i vojnih snaga na terenu, ovo je bio još jedan od dodatnih elemenata i na jačanju svijesti domaćeg stanovništva, prije svega islamske vjere. Bosanski ejalet u narednim decenijama XVIII stoljeća ne čeka pomoć iz Istanbula. On samo preduzma određene odbrambene mjere u cilju uspješnijeg suprotstavljanja napadima oružanih snaga susjednih država. Bošnjaci su već tada osjećali potrebu da se na vrijeme pripreme i oslone na vlastite snage. U tome im je dobra pouka bio Bečki rat (1683 – 1699.), gdje su svi oni koji su očekivali pomoć centralne osmanske vlade u dobroj mjeri bili uskraćeni za traženu pomoć.

Stara Ostrovica
Stara Ostrovica

Zato su već prvih godina XVIII stoljeća započeli obnavljanje brojnih starih fortifikacionih objekata, te gradnju novih duž pograničnih mjesta. U narednim decenijama vojno se osposobljavaju i u unutrašnjosti Bosanskog ejaleta. Uporedo sa tim došlo je i do osnivanja novih kapetanija. Poslije Karlovačkog mira u Bosni je preostalo 12 kapetanija. Međutim, u XVIII stoljeću osnovano je novih 28. Od toga je samo između 1699. i 1718. godine formirano 13 i to skoro u cijelosti duž pograničnih mjesta. Sjedišta novoformiranih kapetanija bila su: Onogošt, Klobuk, Stolac, Počitelj, Mostar, Ljubuški, Rog, Duvno, Stara Ostrovica, Kozarac, Kobaš, Bosanski brod i Vranduk. No, sami za sebe, vojni objekti ne bi imali toliki značaj da se na njihovom čelu nisu nalazili pojedinci i cijele porodice koje su predstavljale elitni dio bošnjačkog društva. Među poznatijim kapetanskim porodicama bili su: Ahmedbegovići, Akbabići, Arnautovići (kasnije poznatiji po prezimenu Krupići), Begovići, Beširevići, Cerići, Čekići, Čirići, Ferhadpašići – Sokolovići, Fidahići, Firdusi, Gradaščevići, Hadžialići, Ibrahimpašići, Jakirlići, Kapetanovići, Kulenovići, Kulinovići, Ljubunčići, Mušovići, Osmanpašići, Pašići, Resulbegovići, Rizvanbegovići, Šarići, Tasovac, Uzeirbegovići i Vučijakovići. Naročito su značajnu ulogu imale pojedine ličnosti iz ovih porodica.

Po svom teritorijalnom opsegu, ali i geostrateškom značaju, jedna od najvećih i najznačajnijih kapetanija Bosanskog ejaleta bila je Stara Ostrovica. U XVIII stoljeću njeni kapetani bili su iz porodice Kulenović.

Prvi poznati kapetan iz ove porodice bio je Salih-aga. Njegov ugled i uticaj bio je izuzetno veliki u prvim decenijama iza Karlovačkog mirovnog ugovora. On je u periodu između 1699. i 1722. godine obavljao dužnost ne samo ostrovičkog kapetana, nego i zadarskog emina (1707.).

Pečat Salih Paše
Pečat Salih Paše Kulenovića Prema Hamdiji Kreševljakoviću, Salih Paša se prvi u dokumentima javlja kao Kulenović. Dosao je iz Like u Beckom ratu 1683, pretpostavlja se sa Udbine. Po nekim izvorima došao je sam, po nekim sa bratom.Došao je u činu (janjicarskog) age i sposobnošću je postao paša i kapetan Ostrovice i Bihaca.

Upravo nam ovaj primjer govori da su kapetani obavljali ne samo vojničke nego i druge, vrlo često i značajne privredne poslove. Po naređenju bosanskog beglerbega Abdulah-paše Muhsin-zadea, zbog nekih ranijih propusta, 1722. godine pogubljen je zajedno sa bihaćkim kapetanom Mustafa-pašom.

Na položaju ostovičkog kapetana naslijedio ga je sin Mahmud-beg Kulenović. On će tu dužnost obavljati dobro i savjesno. U međuvremenu se pokazao kao sposoban vojni zapovjednik. To će posebno doći do izražaja u austrijsko-osmanskom ratu 1737-1739. godine. Te 1737. godine je od austrijske vojske uspješno odbranio Staru Ostrovicu. Zbog stečenih zasluga unaprijeđen je u čin paše .

Pismo Mahmut pase Kulenovića generalnom providuru Dalmacije 1727. godine

U tom zvanju učestvovao je i u ratu protiv Perzije. U jednoj od brojnih bitaka protiv perzijske vojske poginuo je kod Hamadana 1744 . godine .

Salih-aga i sin mu Mahmut-paša Kulenović su u prvoj polovini XVIII stoljeća najviše doprinijeli izgradnji Džisri Kebira (Kulen Vakufa), Havale i palanke Čovka. Također su inicirali i brojne druge građevinske radove. To je doprinijelo proširenju i uvećanju Stare Ostrovice i Orašca.

Njihov veliki doprinos bio je i u podizanju brojnih kuća, najviše u ruralnim područjima, te podizanju četiri džamije u Staroj Ostrovici, Džisri Kebiru, Havali i Orašcu, koje su se prozvale imenom tadašnjeg sultana Ahmeda III.

Među istaknutijim ličnostima i ujedno ostrovačkim kapetanima iz porodice Kulenović bio je Hadži Ibrahim-beg. On je dužnost kapetana obavljao od 1783. do 1792. godine. U novom austrijsko-osmanskom ratu 1788-1791. godine uspješno je odbranio ovaj dio Krajine.

Ove ličnosti, koje su pripadale vodećim vojnim zapovjednicima ne samo Bosanske krajine nego i Bosanskog ejaleta u XVIII stoljeću, zaslužuju da se temeljitije istraže i da im se da ono mjesto koje im pripada u historiji ove zemlje.

Pola godine postojanja

Dragi posjetioci,

prošlo je više od pola godina od pokretanja stranice, i zaista nas usrećuje da smo pogodili što ljudi vole vidjeti na ovakvoj stranici. Trudili smo se postaviti što više zanimljivog sadržaja na stranicu, a posebno dokumentacije koja je relevantna i kvalitetna. Koristili smo dokumentaciju ponajprije od naših ljudi (ljutočana) čija je to profesija, od relevantnih bosanskih i stranih izvora. Foto dokumentaciju koja je posjetiocima najzanimljivija trudili smo se što više obezbjediti. Naime, na stranici se nalazi određena foto dokumentacija koja je unikatna i relevantna, kako organima gonjanja tako i historičarima i sličnim društvenim profesijama.

Pokretanje Facebook Grupe o Ljutočkoj dolini, početkom 2010. godine, bio je pun pogodak koji je s jedne strane povezao stara poznanstva i prijateljstva, a s druge strane i uspostavio nova. Puno se ljudi javljalo kako na stranicu kroz komentare, tako i e-mailom čestitajući na organizaciji i sadržaju stranice.

Preko stranice javljalo se i posjetilaca koji su tražili svoje najbliže koji do tada nisu znali ništa o njima. Ovaj momenat je bio i najradosniji jer smo uspjeli povezati jednu familiju koji do tada nisu znali ništa jedni od drugima od 11. Juna 1992. godine. Čak ako do tada ova stranica nije ništa doprinjela vrijedilo je truda samo za ovaj slučaj. Nadamo se da više nema ovakvih slučajeva, ali spremni smo pomoći u potrazi bilo kome iz Ljutočke doline.

Preko ove stranice pokušavali smo prezentirati i promovirati pisana djela koja govore o Ljutočkoj dolini. Tako smo u par navrata promovirali knjigu Hilme Kozlice “Put kroz pakao”, kao i roman prof. Safeta Zulića “Čekamo vam kod Sjevernjače”. Objavljivali smo otvor jedne od najstarijih džamija na prostoru LJutočke doline na starom gradu Orascu.

Na samom početku stvaranja stranice o Ljutočkoj dolini, dio oko historijskih ličnosti napravljen je iz onog što se u to vrijeme raspolagalo. Naravno, lista nije bila konačna i trebalo je prikupiti određene informacije o ljudima koji su rodom iz doline, a zauzeli su određeno mjesto u historiji. Zahvaljujući ljudima koji Ljutočku dolinu nose u svom srcu i koji žele doprinjeti obogaćivanju stranice, uspjeli smo prikupiti određene informacije. Ovaj dio stranice uskoro ćemo popuniti sa novim sadržajima koje možete pogledati na ovom linku. Od određenog broja ljudi dobili smo i određenu fotodokumentaciju koja je historijski vrlo vrijedna, a koja će biti dostupna ovdje. Ovom prilikom želim spomenuti Facebook grupu Kulenovići, iz koje nam je ustupljena određana fotodokumentacija.  I ovom prilikom želimo pozvati sve ljude koji imaju odredjenu dokumentaciju bilo ona i pisanoj ili grafičkoj formi da nam se jave da to učinomo dostupno široj javnosti.

Polako se približavaju i aktivnosti oko manifestacije “Ljutočka dolino nikad ne zabravi”, koja će u potpunosti biti praćena ovdje. U narednom periodu čekaju nas i neke nove aktivnosti na promociji Ljutočke doline kako u turističkom tako i u kulturnom pogledu.

Sve ovo navedeno ne bi se moglo realizirati bez sveobuhvatne podrške šireg kruga ljudi koji su spremni uljučiti se u ove projekte. Nadamo se da će te nam se javljati sa svojim prijedlozima kao i željom da budete dio ovih aktivnosti.