Kratka histrorija Ljutočke doline


Posmatrajući kroz različit historijski period dolazimo do interesantnih podataka karakterističnih za ovaj kraj.

Ljutočku dolinu uokviruju  Ljutoč( 1168 m), Oraško brdo(817 m), Čava (1193 m), Ljutica (759 m), Dubrava ( 667m), Buševićka glavica( 776m), najvećim dijelom kroz dolinu teče rijeka Una. Ovaj prostor je najužniji dio općine Bihać i velikim dijelom prestavlja granicu Bosne i Hercegovine sa Hrvatskom. Prostor Ljutočke doline razdvaja na dva dijela kompaktnost teritorije sa lijeve i desne strane rijeke Une koji su naseljeni sa Srbima. Ovaj prostor ujedno predstavlja najjužniji prostor naseljen Bošnjacima muslimanima. Minaret koji je bio na Kulenvakufskoj džamiji (Sultan Ahmedova džamija) je ujedno i najužniji minaret prema zapadu. Karakteristika Ljutočke doline je u njenoj širini koja je vrlo mala i iznosi svega nekoliko kilometara, dok je dugačka oko 20 km. Malo je krajeva koji imaju lijepu i očuvane prirodne ljepote kao što ima ovaj kraj.

Prostor Kulen Vakufa i Orašca  sa sigurnošću se može reći da je naseljen u prastaro doba čemu u prilog idu činjenice, da je arheološkim istraživanjima nađeno dosta predmeta i ostataka koji ukazuju na postojanje i naseljenost ovoga kraja. Po istraživanjima koja je provodio Vejsil Čurčić  utvrđeno je da se na Ostrovici nalazila i utvrda iz prahistorijskog doba. Jedna od zanimljivosti koja nam ukazuje na tragove postojanja i naseljenost ovog kraja još u davnoj prošlosti jeste i ostatak tragova gradine koja se nalazi u  Kršu više Orašca u kojoj su nađeni tragovi posuđa od gline koji su rađeni prostom rukom. Ova gradina spada u najveće gradine i i imala je dužinu od 580 m a najveća širina je bila 284. Pored ovoga možemo potvrditi postojanje i naseljenost ovoga kraja i u srednjem vijeku.Jedna od zanimljivosti jeste i brežuljak Crkvina koja se nalazi u Orašcu i na kojem su nađeni dobro sačuvani ostaci grobova i tragovi zidine što ukazuje na postojanje građevine najvjerovatnije crkve. Različiti ostaci koji su nađeni u okolini potvrđuju naseljenost ovog kraja još u doba Rimljana. Do turskog osvajanja Bosne ovaj kraj se nalazio u sastavu Hrvatske države i bio je sastavni dio župa Lapac, Poljice, Hum i Nebljusi. U srednjem vijeku postojale su utvrde Ostrovica, Čovka i grad Orašac za koje se može potvrditi njihovo postojanje u srednjem vijeku. Ovaj kraj  je interesantan po tome što su i danas vidljivi tragovi ostataka starih gradova, utvrda i kula i to, kula na Kliševiću, kula Vrnograč, stari grad Orašac, kula Prkosi, kula Čovka, stari grad Ostrovica i Havala  ovi stari gradovi i kule u najvećoj mjeri su devastirani ali ipak su i danas vidljivi tragovi. Ove kule i stari gradovi  kroz istoriju su mijenjali svoj izgled oni su doziđivani proširivani i rušeni pojedini dijelovi. Turci su došli  na ove prostore 1523. godine kada su zauzeli Ostrovicu, što je za njih prestavljalo značajan uspjeh.

Uviđajući značaj ovoga kraja za daljna širenja Otomanskog carstva na zapad i prema Dalmaciji, Turci počinju graditi gradove Havalu i Orašac sa stalnim vojnim posadama. Poseban značaj Kulenvakufski kraj dobiva osnivanjem kapetanija, tako da je osnovana i kapetanija stara Ostrovica. U sastav kapetanije stara Ostrovica ušli su Kulen Vakuf ili Džisrikebir što je zvanični naziv za Tursku, zatim Havala, Orašac i Čovka. Kapetanije su imale zadatak braniti granice i čuvati unutrašnjost teritorija ali i važnije puteve i prevoje, da bih kasnije preuzeli i policijske poslove. Na čelu kapetanija nalazili su se kapetani i to su bile nasljedne funkcije. Prvi spominjani  kapetan kapetanije Ostrovica bio je Salihaga On se spominje 13.08.1699. godine  kao jedan od potpisnika dokumenta sa kojim se ustanovljava tromeđa  između Turske, Austrije i Mletačke. Salihaga je najstariji potomak porodice Kulenović za koji postoji pisani dokument.

Sa ovim dokumentom prvi put se pominje i kapetanija Stara Ostrovica.

Koliki je vojni značaj ovog kraja bio pokazuje i primjer kada je Austrijska vojska u pohodu na Bosnu krenula sa tri pravca i to prema Zvorniku, Banja Luci i Ostrovici.Poznato opsjedanju Ostrovice od strane Austrijaca 08.jula1737. godine, koje je završilo  porazom Austrijske vojske na Bjelajskom polju. U tom boju poginuo je i general Raunnach i više od 600 austrijskih vojnika.Zanimljivo je istaknuti podatak da su u ovoj bitci učestvovale i žene ovog kraja koje su pokazale neviđenu hrabrost i herojstvo. Žene su obukle bojnu opremu, dimije zamijenile sa čakširama i borile se da sačuvaju svoja ognjišta. Značajno je ovdje napomenuti da je ova bitka sigurno promijenila tok događaja u boju pod Banja Lukom augusta 1737. godine. Velik broj Bošnjaka ovoga kraja ratovao je za račun Turske i na ratištima diljem Turskog carstva. Jedna značajna ličnost u istoriji ovog kraja je Mehmedbeg kapetan ili Kulin kapetan koji je u bitci na Mišaru 13.augusta 1806 godine komandovao lijevim krilom bosanske vojske on je tu i poginuo. Jedna sigurno od najzanačajnijih ličnosti koje potječu iz Ljutočke doline zasigurno je i Mustafa Hilmi ef.Omić (Omerović ) koji je bio reis-ul-ulema za Bosnu i Hercegovinu u periodu 1882-1893.godine

Poslije aneksije Austrije ovaj kraj je dijelio sudbinu ostalih krajeva Bosne koji su bili anektirani. Prema dostupnim podacima zna se da je u K.Vakufu izgrađena i otvorena škola 1880. Godine dok je u Orašcu otvorena tek1932.godine. Ove prostore nije mogao zaobići niti jedan rat bilo to da se ratna dejstva dešavaju na ovim prostorima bilo da Ljutočani učestvuju u ratovima na drugim mjestima. Tako ni I.sv.rat nije zaobišao Bošnjake ovih prostora koji su se borili u satavu Austrije na ratištima širom Evrope. Formiranje i nastajanje Kraljevine SHS i poznata otimačina  bošnjačke zemlje nije zaobišla ni Bošnjake ove doline kojima su otimane i oduzimane najbolje oranice i njive u Rajnovačkim barama, Lipi, K.Vakufu idr

Ratna dešavanja II. Sv.rata ostavila su sigurno neizbrisive tragove u sjećanjima stanovništva ovoga kraja. Ostaće zapamćeni septembarski dani 1941.godine i neviđeni zločini “ustanika “ na  Golubnjači, na Čovki, Kliškim barama na mostu. Te zločine srpskih “ustanika “ sistemski je zataškavala komunistička vlast i nije nikada dozvolila da se sazna obim i veličina zločina. Do danas se nezna tačan broj ubijenih, njihova imena i sva mjesta stradanja Bošnjaka ove doline. Tokom II.sv.rata značajan broj Bošnjaka ovoga kraja bio je na strani antifašista i i učestvovao u ratu kao pripadnici različitih partizanskih jedinica. Premda do danas nije utvrđen tačan broj ubijenih Bošnjak Ljutočke doline septembarskih dana 1941, podaci govore o  cifri od 450 ubijenih za jedan dan i za dva dana oko 2.500 Jedna istorijska nepravda i neistina prema ovom kraju učinjena je od strane komunista prećutno proglašavajući ovaj kraj ustaškim. Ovakav odnos vlasti prema ovom kraju rezultirao je njegovim namjernim izostavljanjem i onemogućavanjem razvoja. Najbolji ilustratori ovome su razvoj infrastrukture, koju su najčešće sami mještani ovog kraja morali finansirati. Tokom II.sv.rata svi Bošnjaci su bili protjerani sa svojih ognjišta i bili su muhadžiri na prostorima čitave Cazinske krajine. Svi stambeni i vjerski objekti u dolini bili su u potpunosti spaljeni, opljačkani i uništeni.Poslije rata stanovništvo se vraćalo na tako spaljena i opljačkana ognjišta i započinjalo život.U uslovima totalnog uništenja i bez pomoći države da se pomogne u obnovi život i razvoj u ovom kraju bio je nemoguć.U prvim godinama rata velik broj Bošnjaka je iselio sa prostora doline tražeći bolje uvjete života. Tek sedamdeseti godina ovaj kraj je dobio el.energiju i asfalt.Jedan primjer koji bih posebno istaknuo je taj da su Bošnjaci Orašca morali plaćati za dovod el.energije u Orašac a Srbi iz Orašca –Ćelija to isto nisu.

Kako su uvjeti za život bili teški nekoliko stotina Bošnjaka je posao tražio i pronalazio u državama zapadne Evrope i susjednim republikama u prvom redu u Hrvatskoj i Sloveniji. Česti prizori koji su se mogli vidjeti  bili su kada nedjeljom sa torbicama na leđima od kuća odlaze muškarci i kada se petkom djeca raduju povratku svojih očeva.

Kao najbolji primjer da se ovaj kraj namjerno izostavljao od razvoja pokazuju prirodne ljepote ovoga kraja koje nisu iskorištavane za razvoj turizma iako je je svakako imao prednosti za razvoj turizma, bolje nego puno” turističkih mjesta”diljem BiH.

Pored svojih zanimljivosti i karakteristika Ljutočka dolina u stvaranju, i odbrani države Bosne i Hercegovine dala je nemjerljivi doprinos. U jedinicama A R BiH širom BiH, borilo se preko 1400 Ljutočana, 13 zlatnih ljiljana  je sa prostora doline,  Ljutočani su tokom rata obavljali najviše komandne dužnosti, malo je mjesta u BIH s obzirom na broj stanovnika da je dao toliki broj ljudi na komandnim dužnostima.

U poslijeratnom periodu u razvoju i jačanju države BiH ljudi sa prostora doline uspješno su obavljali dužnosti predsjednika vlade, ministara na kantonalnom i federalnom nivou i niz dr. odgovornih funkcija.

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s