Bivši logor u Donjem Lapcu danas

Prolazeći magistralom iz Bihaća preko GP Užljebić prema jadranskom moru, prolazi se pokraj Donjeg Lapca i bivše tvornice u kojoj su četnici držali nedužne civile iz Ljutočke Doline. Logor su paravojne srpske snage formirale da bi u tranzitu što više naudili nedužnim civilima. Na stranici su postavljene slike kako je to izgledalo junskih dana u Donjem Lapcu kada je preko 5000 civila bilo smješteno u logor bivšu tvornicu u Donjem Lapcu.

Tvornica u Donjem Lapcu u kojoj je smješteno preko 5500 Bošnjaka Ljutočke doline.

Tvornica u Donjem Lapcu u kojoj je smješteno preko 5500 Bošnjaka Ljutočke doline.

 

 

 

Danas kada prolazimo tom magistralom prirodne ljepote nam odvraćaju misli na crne junske dane 1992 godine. U produžetku posta donosimo nekoliko slika bivšeg logora, da se sjetimo i da pamtimo.

Advertisements

Mehmed-beg Kulenović (oko 1776 – Mišar 13.8.1806)

Mehmed-beg Kulenović (Kulinović) (Kulen Vakuf, oko 1776 – Mišar 13.8.1806),

Ostrovica kojom je Kulin zapovijedao
Ostrovica kojom je Kulin zapovijedao

poznatiji kao Kulin-kapetan, sedmi kapetan kapetanije Stara Ostrovica iz loze Kulenovića, komadant bosanske spahijske konjice tj. lijevog krila vojske bosanskog ejaleta u bitci na Mišaru i junak nekoliko narodnih pjesama. Kulin-kapetan se prvi put spominje 1792. godine, kao kapetan staroostrovičke kapetanije, upravljanje kojom je naslijedio od Hadži-Ibrahim-bega Kulenovića (Kulinovića). Prema predanju, radi blizine novouspostavljene granice, on je sagradio kulu i odžak na Prkosima i tamo prenio sjedište kapetanije iz tvrđave Stara Ostrovica. Grana begovske porodice Kulenović, jedne od najrazgranatijih begovskih porodica u Bosni i Hercegovini uopće, kojoj je pripadao Kulin-kapetan, se bavila i zakupljivanjem harača tako da se prozvala Haračlije. Kulin-kapetan je bio jedan od najaktivnijih i najratobornijih krajiških kapetana svoga vremena. Učestvovao je u vojnim pohodima nekoliko bosanskih vezira, počev od onog sa Bećir-pašom (Ebu Bekir-paša) na Beograd, s ciljem smirivanja ustanka raje protiv beogradskih dahija, zatim u odbrani Višegrada i Užica od srpskih ustanika, čuvanju granice na Drini, upadima uMačvu i Pocerinu, sve do pohoda u ljeto 1806. godine i bitke na Mišaru.  U bitci na Mišaru je komandovao lijevim krilom bosanske vojske tj. konjicom bosanskih spahija. Prema zabilježenim izjavama učesnika i analizama nekih srpskih vojnih historičara, prilikom boja na Mišaru srpski ustanici su se uglavnom ograničili na borbu iz utvrđenog šanca i rijetko su se usuđivali na ispade iz šanca. Srpska konjica koja je bila predviđena kao rezerva i smještena nedaleko od šanca kod sela Žabar, bila je već prilikom prve ozbiljnije upotrebe na Mišaru, brzo razbijena od dobro uvježbane i iskusne konjice bosanskih spahija, predvođene Kulin-kapetanom. Borbe na Mišaru su trajale nekoliko dana uz obostrane gubitke. Uspjeh srpskih ustanika sastojao se u tome što su se održali na Mišaru, i time spriječili prolazak bosanske vojske prema opkoljenom Beogradu. Dana 13.8.1806, predvodeći novi napad bosanske konjice na šanac, Kulin-kapetan je bio izazvan na dvoboj od strane vojvode Luke Lazarevića. Kulin-kapetan je iz dvoboja izašao kao pobjednik ali je zatim mučki ubijen iz unaprijed postavljene zasjede od strane srpskih ustanika iz pratnje vojvode Luke Lazarevića.Tijelo Kulin-kapetana je prenijeto u Bosnu i ukopano u haremu džamije u Janji gdje mu se i danas nalazi turbe. Filip Višnjić je opjevao Kulin-kapetana u pjesmama “Knez Ivan Knežević” i “Boj na Mišaru”, uzimajući ga kao centralnu ličnost i glavnog zapovjednika vojske bosanskog ejaleta. Kulin-kapetana je na kapetanskoj dužnosti kapetanije Stara Ostrovica naslijedio njegov sin Ahmed-beg Kulenović (Kulinović).

Izvor: wikipedia

Ratni put bataljona Ljutoč III dio

U nekoliko dijelova biće prikazan ratni put bataljona Ljutoč, od njegovog samog formiranja do kraja agresije.

Septembra 1994. godine počinju intezivne pripreme za ofanzivu Grmeč.

Početni uspjesi na Maloj Zečici i ispod Hasinog Vrha.

24.Oktobra 1994 u ranim jutarnjim satima otpočinje operaciji Grmeč 94, proboj neprijateljskih linijana spoju s jedinicama 503.Sbb. Angažovan je cijeli bataljon.

Put bataljona Ljutoč u operaciji Grmeč 94 je slijedeći.

25.10. pravac. Spahići –Alibegovića Kosa- Drenovo Tjesno – Volarice Pritočki majdan.

26.10. pokret rano jutro pravcem P.Grabež Pašića Brdo Vranovina- Hrgar OŠ. Gorjevac.

27. pokret pravcem Gorjevac – B Doljani – zapadne padine Ljutoča- Klišević Ćukovi.

28. pravac. Ćukovi – Orašac- Kulen Vakuf.

Ulaskom u dubinu i uklinjavanje prema K.Vakufu uslijedilo je povlačenje naših jedinica od 02.11. do 19.11. kada se linija odbrane formira na pritočkom Grabežu.

U povlačenju naših jedinica borci bataljona Ljutoč pružaju žestok otpor neprijatelju i usporavaju u napredovanju. I to.

– Bitka u Rajnovcima gdje su naneseni veliki gubitci neprijatelju.

– Zaustavljanje u napredovanju neprijateljski oklopnih vozila u Orašcu.

– Izvlačenje jedinice u toku noći preko Ljutoča zaposjedanje položaja na Gorijevcu.

– Bitka na Pašića brdu dgej bataljon Ljutoč uspjeva povratiti neprijatelje sa dostignutih linija i preuzima inicijativu u toj zoni.

– Odbrana kasarne Grabež koja traje od 20.11. 1994 do kraja mjeseca oko 10 dana kad neprijatelj udara svim raspoloživim sredstvima artiljerije oklopnih vozila tenkova. Neprijatelj vrši upotrebu bojnih otrova –suzavca. Glavni pravac napada je bio upravo u zoni bataljona Ljutoč.

U najtežoj ratno godini tj1994 u bataljonu Ljutoč su poginula 32 borca.

1995 godina. Zona odgovornosti Pritočki Grabež, desno od kasarne Grabež. Odbrana na prednjem kraju. Dinamika se nastavlja o maksimalnom angažovanju. U sadejstvu sa drugim jedinicama 501 brigade otpočinje oslobađanja Klokota i ostalih podplješevičkih mjesta

13. 01. Oslobađanje Klokota i Vedrog polja.

11.02. oslobađanje Karolinke- vučijak.

06.04.oslobađanje Pršinih Uvala.

11-14 05. 1995 godine uspijeh naši jedinica u zoni odgovornosti na Grabežu. Bataljon Ljutoč zaposjeda položaje na Turskom Kozjenu, s kojih linija u mjesecu septembru vrši pokret u operaciji Sana 95.

Neprestano angažovanje jedinice nivoa čete na izdvojene pravce.

Ovom prilikom posebno se izdvaja odbranu u zoni odgovornosti 505 V. Brigade na Pehovu.

05.08. zaposjedanje Golovrha na Plješevici i ulazak naših jedinica u Korjenicu.

13.09.1995 godina, operacija ”Sana”

Početni položaji Turski Kozjen, pomoćni pravac napada 5 Korpusa spoj 1/3 bataljona 501. S.

Uspjeh u proboju te dostignute linije Velebit širi reon Hrgara.

Bosanski Petrovac II ešalon.

Pravac B.Petrovac- Ključ I ešalon oslobađanje Ključa te napredovanje prema Čađavici. Oslobađanje Čađavice napredovanje prema Mrkonjić Gradu dolazak na dohvat Balkane. Napredovanje onemogućuje dotok podrške pješadiskim jedinicama.

03.10.1995. godine, 501 brigada cijelokupna izvučena na odmor i konsoldaciju u bataljonu Ljutoč te kadrovske promjene. Za komandanta bataljon apostavlja se Huse Behrem.

09.10.1995. godine 501 S.br. upućuje se na krupsko ratište zaposjeda položaje Hašani – Dubovik

Na toj zoni zatiče ih potpisani Dejtonski sporazum.

Borci Bataljona Ljutoč su zadnji koji su napustali liniju dbrane u S. Dubovik 10.04.1996 godine.

U 1995 godini 11 boraca je poginulo iz Bataljona Ljutoču. Zadnji poginuli borac je Šefik Mešić koji je poginuo u reonu Čađavice prema Mrkonjić Gradu.

Ratni put bataljona Ljutoč II dio

U nekoliko dijelova biće prikazan ratni put bataljona Ljutoč, od njegovog samog formiranja do kraja agresije.

10. Septembra 1992 godine otpočinje četnički napad na Golubić. U jutarnji satima naredba komandanta brigade da se upotrebi dio jedinice bataljona Ljutoč na tom pravcu u cilju odbrane, što je i učinjeno, a do noći 11.septembra već je bila upotrebljena cijela jedinica.

Napad je trajao do 20.09 1992 godine, gdje su naši borci odolijevali pod do tad neviđenom artiljeriskkom vatrom. Ovdje se može izdvojiti 16.09.

Nažalost tu su bile i prve žrtve, poginulih 4 boraca, a oko 70 teže i lakše ranjenih prvi poginuli borac bataljona Ljutoč je Dževad Mešić koji je poginuo 13.09.1992 godie u Golubiću.

Od 10. septembra 1992 godine do 16.05.1994 godine bataljon Ljutoč zaposjeda položaje u zoni odgovornosti 501 brigade u reonu Golubića Sokoca i Dobrenice.

U ovom periodu osim angažovanja na prednjem kraju u zoni odgovornosti iz sastava bataljona Ljutoč angažuje se čete i na drugim pravcima i to uglavnom kao jedinica za specijalne ili posebne zadatke i to:

11.novembra 1992. godine ojačana četa na Lohovskim brdima.

16.- 27. novembar 1992 godine Mali kosić- Grabež smjena jedinica angažovana jedna četa.

12. .12. 1992 godine Grabež cilj zauzimanje kasarne Grabež.

U 1992 godini 13 boraca bataljona Ljutoč je poginulo za odbranu države BIH.

06-14. 01. 1993 godine. kasarna Grabež.

20.Mart 1993 godine presjecanje komunikacije radić Kasarna (Lada niva).

U Julu 1993 godine dolazi do kadrovskih promjena u bataljonu na dužnost komandanta bataljona postavlja se Sead Duraković.

Transformacija jedinica unutar bataljona, formacija iz pješadiskog bataljona u brdski bataljon.

Formaciski tri brdske čete s jedinicama podrške. MB vod logistički vod, izviđačko diverzantvni vod te desetina veze.

Do mjeseca Oktobra vlada potpisano primirje. Početkom oktobra u našem okrugu dolazi do vanredne situacije izdaja Fikreta Abdića i proglašenje tzv APZB.

Iz sastava bataljona Ljutoč upućuje se jedna četa na pravac prema Tržačkim Raštelima. Deblokada puta T. Raštela-Cazin.

22.oktobra 1993 godine otpočinje napad na Golubić i Sokolac, jednica se taktički povlači na povoljinije položaje koje zaposjeda Lijevo Golubićko polje desno Dobrenica.

U decembru 1993 godine bataljon Ljutoč učestvuje u oslobađanju Skokova.

1993 godine 5 boraca bataljona Ljutoč je poginulo.

1994 godine, početak učestalo angažovanje jedinice prema PVF FA.

06.februar (februarska ofanfiva) 1994. godine u ranim jutarnjim satima otpočela je jaka neprijateska ofanziva u zoni odgovornosti 501 brigade. Gdje se iz sastava bataljona Ljutoč upućuju pojačanje jedinicama 2 i 3 bataljona.

16.05. 1994 godine bataljon Ljutoč mjenja zovu odgovornosti i odlazi na Spahiće s desne strane Cerik, a sa lijeve strane Alibegića Kosa. Na tim položajima zadržava se do 24.10. 1994. Godine.

U međuvremenu osim uzastopnih neprijateljski napada na prednji kraj – Spahića glavica, uslijedilo je maksimalno angažovanje jedinica i na druge pravce i to uglavnom prema PVF.

I ovdje ćemo izdvojiti samo neke akcije i bitke gdje su učestvovali borci bataljona Ljutoč bilo je angažovanje od voda do ojačane čete. Zavisno od specifičnosti zadatka.

Šesti mjesec angažovanje u Golubovići

30. Juni 1994 bitka u Gornjim purićima.

04.august 1994 oslobađanje Pećigrada držanje vanjskog obruča u selu Šabići.

21.08.1994 godine prvo oslobađanje Velike Kladuše.