Pogibija Tale od Orašca i Halila Hrnjice


Izvod iz knjige: Kratka uputa u prošlost Bosne i Hercegovine, od g. 1463-1850, SAFVET BEG BAŠAGIC-REDŽEPAŠIC, Sarajevo 1900.

sbbasagic

Kako je poznato na granici Krajine i Hrvatske nigda nije nestajalo četovanja i manjih okršaja. Graničari poticani od karlovačkih generala provaljivali su u Krajinu, a Krajišnici opet nagovarani od svojih begova zalijetali su se u Hrvatsku. Tako je uvijek bilo trvenja i s jedne i s druge strane. U junu godine 1637. po nagovoru generala Draškovića provali u Krajinu s brojnim konjanicima Petar Janković, sin kapetana Gašpara Jankovića od Križanić-grada, pa udari na Bihać. Sva okolica pohrli Bihću u pomoć i pod vodstvom starog Hasan age razbiju Krajišnici Jankovića, koji pane u sužanjstvo. Krupljani ga otmu od bihaćkih seljaka i predadu svome Hajruddin agi, da ga dobro čuva. Kad čuju za to Bihćani zatraže Jankovića, da se njima uruči, pošto su ga zasužnjili njihovi seljaci. Sada ga Krupljani predadu za bolju sigurnost Ostrovičanima, da im ga sačuvaju, a ovi u dogovoru s agama cazinskim izruče ga kostajničkome kapetanu Omer agi. Po savjetu ostrovičkog dizdara Nusuh age odluče Krajišnici, da u zajednici čuvaju sužnja i dadu ga na otkupe.

Ta se vijest brzo raširi po svoj Bosni i Ungjurovini. Budimski vezir Posavljak Musa paša i Vučo paša pojagme se oko sužnja i to svaki na svoju ruku s velikom prijetnjom, da se njemu opremi. Krajišnici bojeći se, da im ga ne otme ko drugi predevre Jankovića po Vučinu nagovoru za osam svojih sužanja i 12.000 groša.

Na to bihaćki kapetan Idris beg za inad ostalim Krajišnicima dogje u Sarajevo, pa mitom dobije na svoju ruku defterdara Mahmut ef Zeničaka. U zajednici načine izvješće u Carigrad, da je rečeni Janković sin jednoga od ćesarevih prvaka i da su za njega Krajišnici uzeli 40.000 groša.
Sultan povjeruje tome izvješću, pa opremi na Vuču ferman, da spomenutu svotu novaca i glave Omer kapetana, Omer age, krupskog dizdara, Nusuh age, Husejin age i Muja Hmjice skupa pošalje u Carigrad. U slučaju, ako Krajišnici ne htjednu na to pristati, da digne vojsku i zatare ih sve do jednoga (katli-žra),pa novim pandurima naseli Krajinu.
Taj je ferman donio u Bosnu Mustafa beg- Davudpasić, koji srete Vuču u Mostaru, kad se vraćao iz Albanije i preda mu ga na ruke. Sada se Vučo uhvati ko zec u raži, pa u neprilici obori krivnju na svoga ćehaju Mehmed agn Oručevića, koga za kaznu otpasti iz službe. Na prolasku kroz Sarajevo uzme defterdara sa sobom i dovede u Banjuluku.
Sadržaj fermana izbije na javnost preko pašinih delija. Krajišnici se pobune i sagju pod Banjuluku, pa zatraže od Vuča, da im izruči defterdara, koji ih je kod cara ocrnio i koji im otima dirluke za svoje sluge i pristaše, da mu oni sude i kroje pravicu. Vučo paša po noći prokrade defterdara i opremi ga put Sarajeva da skupi nešto vojske i dovede u Banjuluku.

Vijest o defterdarovu bijegu razjari ustaše, pa udare na Vuča, kome sljepa sreća posluži, te razbije Krajišnike. U tome okršaju megju ostalijem poginuli su glasoviti jimaci iz narodnih pjesama Halil Hmjica i Tale Ličanin. Tu je izginulo i podušilo se u Vrbasu mnogo Krajišnika. Miivekit veli, da je bilo vidjeti poslije više dana zelenih dolama, kako plivaju po površini Vrbasa. Iza toga Vučo paša opremi Bešer efendiju, banjalučkog kadiju, da ih svjetuje, da se pokore carskome fermanu. Krajišnici izjave, da oni ne imaju ništa protiva pase, već samo protiva defterdara, koji im je pojeo dvadest i pet tovara jaspri od plaće i,koji ih je potvorio, da su uzeli za sužnja 40.000 groša, a nijesu nego 12.000 groša; i to: nešto u parama, a nešto u srebrenom posugju. K tome još Krajišnici načine na cara mahzar, u kojem zadaju tvrdu vjeru, da su pripravni dati uzetu svotu i sužnje, a ako sultan baš hoće, da će na svaki način opet uhvatiti Jankovića, pa mu ga opremiti.
Taj je mahzar odnio krupski dizdar Omer aga i ostrovički Nusuh ag'a, koji, ne našavši cara u Carigradu, odu čak pod Bagdat. Na to Vučo paša bude svrgnut s Bosne, a opremljen naš zemljak Sahin paša, da izvidi cijelu stvar. Megju tijem je defterdar opet zavadio Vuču s Krajišnicima, koji na ime u ramazanu 1048. (koncem 1638,) dogju u Sarajevo,da traže zaostalu plaću. Vučo plane na to, pa po nagovoru defterdarovu pogubi dvojicu krajiških aga, po imenu Mujagu Čauševića i Džafer agu Odobašu. Tako sam sebe stavi u pogibelj, da su ga delije morale čuvati dan i noć, što mu omrznu pašovanje u Bosni. Vučo je dobro znao, da je svemu defterdar kriv, ali šta, da mu učini, kad je defterdar imao za legjima zaštitnika u našem zemljaku Silahdar paši, koji je bio na dvoru svrha i razvrha.
U sred tih smutnja Sahin paša stigne u Sarajevo. Prvo mu je djelo bilo smrt zloglasnome defterdaru, a onda zator na hajduke,kojih je bilo na svaki kraj širom Bosne i Hercegovine. Nešto paša s delijama, a nešto narod rastjera i poubija; tako se uspostavi sigurnost u zemlji…

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s