Stari gradovi i kule u Orašcu i Kulen-Vakufu


Glasnik Zemaljskog muzeja Sarajevo iz aprila 1902 godine, Vejsil Ćurčić pod naslovom „Starine iz okoline Bosanskog Petrovca“ između ostalog spominje i stare gradove i kule u Orašcu i Kulen-Vakufu.

OREŠAC ili ORAŠAC

Više toga sela diže se ruševina nekog neznatog srednjovječnog gradića. Kula, visoka 8 m, sačuvala se do danas. Na njoj se vide tragovi kasnijeg pregrađivanja. Usljed tih popravaka promijenila je kula svoj prvobitni oblik. Veći dio gradića i džamija sagrađeni su za doba turske vladavine. Tlocrt i prosjek gradića prikazuje slika 30.

Tlocrt i prorez srednjovjekovne Oraške ruševine
Tlocrt i prorez srednjovječne Oraške ruševine

Kraj kuće Bege Kurtovića leži u samom selu humak „Crkvina“, koji je sa sjeverne strane umjesto terasovan; na vršku toga humka nalazi se 13 starobosanskih nadgrobnih ploča od vapnenca, od kojih su dvije na užim stranama zaobljene. Ovakovu jednu ploču prikazuje slika 31.

Starobosanska nadgrobna ploča sa Oraške crkvine
Starobosanska nadgrobna ploča sa Oraške crkvine

Na visoravni, koju su ljudi tražeći blago prepravili, ima obdjelanog sedrastog kamenja, gruda maltera i sličnih predmeta; i ako se ne vide nikakvi temelji, biće da je nekad tu postojala crkva.Južno i sjeverno od Crkvina ima po jedan oniski nasip od kamena; to su po svoj prilici zidovi nekadašnje crkve, slika 32.Oraška Crkvina

Najposlije valja mi spomenuti, da se po kazivanju Muhamed-bega Kulenovića selo Orašac zvalo nekada Bjelaj. Sjeveroistočno u šumi zvanoj krš leži na rubu krševite visoravni „Prkos“ prostrana gradina „Gradina u Kršu“, koja vlada cijelom oraškom ravnicom.

Najveća duljina gradnje mjeri 580 m, najveća širina 284 m; na nekim mjestima ima u svemu 5 koncentričnih zaokruženih bedema, čiji se krajevi završavaju na jugozapadnoj strani mjesta na ivici strme stijene.

Bedemi su od kamena. Sjeverozapadni bedem je visok 4 m, jugoistročni 6 m. Ta građevina je jedna od najvećih u cijelom kotaru. Unutar bedema našlo se često hrblina od ilovastog posuđa, pravljenog prostom rukom te jedan utez od stana. U zapadnom kraju gradine nema hrblina.

Crkvina Pod (općina Orašac)

Tlocrt i prosjek gradine Pod
Tlocrt i prosjek gradine Pod

Jugozapadno od skupine kuća općine Orašac, što se zove Pod, leži na ravnom tjemenu brda eliptička gradina, čiji su bedemi od kamena. Duljina joj je 15 m, širina 10 m. Bedemi su spolja i iznutra visoki 1 m. Po malom obimu rekao bih, da je služila kao stražarnica one malo više ležeće gradine u Kliševiću. Prilikom pobližeg istraživanja nijesu se našli kakovi zidani temelji a po tome nije to nikakva ruševina crkve. Nije se našlo ni hrblina ni drugih artafakata. Slika 33 prikazuje tlocrt i prosjek gradine Pod.

Ostrovica kod Kulen-Vakufa

Na jugozapadnoj strani ovog sela, na lijevoj obali Une a na gorskom ravnom tjemenu između Kulen-Vakufa i jednoga kraja sela Ostrovice, leži ruševina prostornog gradića Ostrovice. Na žalost raznesoše dosta kamena c ovih zidina i upotrebiše ga za građu oružničke kasarne i općinskog ureda pa i za gradnju mosta.

Unutrašnjost tog lijepog gradića isprepletena je zidovima nekadašnjih građevina, koji su i danas još visoki do 10 m. Ima tu i jedna dobro održana čatrnja, bez koje nema srednjovječnoga gradića. Priča se, da su onu šesterouglastu kulu na sjevernoj strani podigli Turci, južnu okruglu kulu Mađari. Gradić je dugačak 114 m, širok 83 m. Tesano kamenje u kulama i u zidovima koji opasaše grad, slično je onom u gradiću Ostrovici u kotaru Cazinu. Gradić se spominje u poveljama iz god. 1447.

Predhistrorička gradina i srednjovječni gradić Ostrovica
Predhistorička gradina i srednjovječni gradić Ostrovica

Slika 35. Prikazuje nam tlocrt i prosjek ruševine Ostrovice. Prije njega stajala je na istom mjestu predhistrička gradina, čiji se 4-6m visoki nasipi još i danas raspoznaju; oni opasaše u velikim lukovima pristranke brijega. Ispod zapadnog zida gradića povlači se širok jarak. Gradina imađaše 282 m u duljini, 211 m u širini.
U njenom zapadnom kraju ima tri a uz kuću Smaje Pehlivanovića jedna gromila. Ostrvici na zapadu nalaze se temeljni zidovi neke crkvene ruševine; dugi su 14 m, široki 6 m. Ulaz je na zapadnoj strani. To crkvište naziva narod „Ostrovička“ ili „Grčka crkvina“.
Ostrovici na sjeveru leži ruševina sredovječnog malenog gradića zvanog Havala sa nešto ostataka zida i 3 m visokom okruglom kulom.

Glasnik Zemaljskog muzeja Sarajevo iz oktobra 1894 godine, V. Radimsky pod naslovom „Predhistroričke gradine u kotaru bihaćkom“ između ostalog spominje i stare gradove i kule u Ćukovima i Kliševiću.

Gradina Kliševićka

Isto tako s poprečnim nasipom i jarkom pred njim, kao ova gore opisana gradina, ima nasuta gradina od prilike 1/4 sata puta južno od mjesta Kliševića na osamljenom brdu, na desnoj obali Une, koje se na južnoj strani svršava kukom od 531 m morske visine.

Gradina kliševićka
Gradina kliševićka

Ta utvrda, slika 13., sastoji od same Male Gradine, koja zaprema južni dio utvrde, te pri sjeverojužnoj dužini od 166 m ima najvišu širinu od 95 m.Na zapadnoj, južnoj i istočnoj strani zaštićena je okomitim stijenama i strmim pristrancima, a samo je na sjevernoj strani od predgragja, koie narod zove Velikoni Gradinom, razdijeljeno poprečnim nasipom dugim 95 m. Taj pravi, poprečni nasip podignut je od zemlje s kamenom pomiješane, s polja je visok 6 m, iznutra pak samo 3 m, a na sjevernoj je strani pred njim oko 1.5 m dubok i pri dnu 4 m širok jarak. Zapadno od nasipa i jarka leži nepravilno upriličeni zaravanak Velike Gradine, koji sa istočne, sjeverne i zapadne strane zaklanjaju samo okomiti obronci, te pri sjeverojužnoj dužini od 260 m u sjevernom dijelu ima najvišu širinu od 245 m. Svakolika utvrda po tome dostiže znatnu sjeverojužnu dužinu od 468 m. Ilovaste rbine od sugja gragjenog prostom rukom razasute su svuda po gradini.

Crnkića Gradina

Po sata južno od žandarske kasarne Begovca u općini Lipi i blizu muktareve kuće u Ćukovima uzdiže se pri kraju krševitog zaravanka, koji se strmo spušta prama Ćukovima, a ima od prilike 740 m morske visine, niska, mladom šumom obrasla, vrlo kamenita glavica, na kojoj je prilično komplicirana nasuta Crnkića gradina, slika 10.

Crnkića Gradina
Crnkića Gradina

Ona sastoji od nutarnjeg grada a, koji je opasan jednim kamenim nasipom tik uz ostrminu, koji se sa sjeverozapada, istoka i jugoistoka s obje strane hvata ostrmine te čini nepravilan luk; bedemi se tom unutarnjem gradu na sjeverozapadu uzdižu do 3m, a na jugoistoku do 5m. Ulazi se s istoka kroz dubok ugao bedema, te su pred gradom na toj strani na položitom pristranku prizidana dva predgragja d i c. Unutrašnje od ta dva predgragja b, ima luk izveden, spoljašnje c ima zaobljen četverouglast nasip kroz koja dva nasipa put vodi do prilaza k unutarnjem gradu. Treće, maleno predgragje d, s bedemom svedenim u Iuk, prigragjeno je na sjeverozapadnoj strani unutarnjem gradu. Osim toga zaštićuju tu gradinu i dvije duboke krševite doline ili jame, koje su na sjevernoj strani uz nutarnji ugao nasipa nutarnjeg grada a i predgragja b. Sva ta, dobro zasnovana utvrda duga je 280 m prinajvišoj širini od 170 m. Zemlja je u svoj utvrdi naročito pak u a i b crna i puna množine mrkih i crvenkastih rbina od sugja gragjenog rukom, megju kojim se često nahodi i žeženo ilovasto grumenje i tkalačke utege itd.Ta je gradina dakle bez sumnje bila naselište. Južno izvan nasipa ima na zaravanku sedam malih gromila, visokih od prilike 50 cm s premjerom od 3-4 m.

Tekst i fotografije preuzete sa http://www.idoconline.info

4 thoughts on “Stari gradovi i kule u Orašcu i Kulen-Vakufu

  1. Zanimljivo je da je posljednji dizdar u JEZERSKOM GRADU kod Bosanske Krupe bio Mehmed-aga Crnkić.Možda postoji neka porodična veza Crnkića iz Jezerskog i Crnkića iz Ljutočke doline.
    Stari Jezerski grad kod Bosanske Krupe se prvi put spominje još 1278 godine pod nazivom Castrum Hiesera a dolaskom osmanlija se proširuje velikim bedemom ali se unutar njega gradi i džamije.
    I danas unutar njega postoji kuća porodice Crnkić koja je živjela tu sve do 1993 god kad je zbog stalnog granatiranja od strane četnika morala iseliti u jezersko polje.Poznajem momka koji je vlasnik kuće.

  2. Posljednji beg stalno nastanjen na Kliseviću bio je
    Malić beg Kulenović.
    Naselje je uništeno 1941. godine u napadu lokalnih
    vlaha i četnika iz Drvara, Srba i Donjeg Lapca.

    U nasilju i uništavanju koje je kulminiralo pokoljem 2,5 – 3 hiljade
    civila muslimana u Kulen vakufu 5-6 septembra 1941.
    uništene su sve džamije u Ljutočkoj dolini a cjelokupno je
    stanovništvo nakon rata proglašeno ustašama kako bi se
    prikrio razmjer zločina.

    U uništavanju su se naročito isticali lokalni vlasi iz Rajinovaca.
    Njihovi su se potomci istakli u uništavanju 1992. godine.

    No, Bogu hvala, vlasi su otjerani otkud su i došli,
    a Kulenovići su na Kliševiću.

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s